Enciklopedija

Enciklopedija (starogrčki εγκυκλοπαιδεία, moderni grčki εγκυκλοπαίδεια) je prvobitno od Hippias iz Elis u 5. vijeku p. n. e. utemeljen pojam za sveobuhvatno obrazovanje. Danas se pod pojmom enciklopedije podrazumjeva strukturirano, po mogućnosti opširno opisivanje ljudskoga znanja u jednoj za svakodnevnu potrebu prilagođenoj formi. Danas postoje opće i stručne enciklopedije. Opće enciklopedije obrađuju sva znanstvena područja dok stručne samo jednu oblast ali zato mnogo opširnije. Pojam enciklopedija se znanstveno proučava u nauci enciklopedika u kojoj se koristi enciklopedijska teorija.

Pavao Skalić; Enciklopedija ili znanje svijeta svetih i svjetovnih struka (1559)
Naslovna strana Enciklopedije... koju je u Baselu 1559. štampao hrvatski polihistor Pavao Skalić, gdje je prvi put upotrijebljena riječ enciklopedija u današnjem značenju
Encyclopedie de D'Alembert et Diderot - Premiere Page - ENC 1-NA5
Naučna enciklopedija iz 1772. godine

Razgraničavanje pojma

Brockhaus Lexikon
Brockhaus 1902

Enciklopedija ne mora biti u obliku priručnika. Enciklopedije mogu biti u različitim organizacionim formama. Počev sa alegorijom preko kurikuluma, kosmogonije, dekaloga, kateizma pa sve do sistematske ili alfabetske dispozicije. Njena specifična osobina za razliku od drugih literarnih vrsta je univerzalnost. Posebna forma enciklopedije su alfabetski sortirani priručnici kao što su leksikoni i rječnici, koji ne predstavljaju cijelokupno i opširno znanje u jednoj struci. Posebno priručnici sa ograničenim stručnim obimom se češće označavaju kao stručni leksikoni ili stručni rječnici. Leksikoni se proučavaju uz pomoć leksikonske teorije u nauci leksikografiji. Ponekad se i rječnici označavaju kao leksikoni. Rječnici su spisak i objašnjenja pojedinačnih leksikonskih jedinica (naprimjer pojedinačnih riječi jednoga jezika). Osim enciklopedije i rječnika postoje još i rječnici pojmova. Oni istražuju upotrebu riječi iz ideološke i/ili socijalno historijske perspektive i predstavljaju naučno mnogo zahtjevniji oblik nego stručni rječnici. Tipični primjeri tog oblika su "Rječnik historijskih osnovnih pojmova" i "historijski rječnici filozofije". Samokritično istraživanje same enciklopedije ili konkretnih aspekata enciklopedije se označava kao enciklopedijska kritika. Pojam enciklopedija nastaje početkom 16. vijeka od francuske riječi encyclopédie koja od latinske riječi encyclopaedia a ta opet od starogrčkih riječi εγκύκλιος i παιδεία, koje su pogrešno od riječi egkýklios (okruglo, u krug hodajuće) i riječi paideía (nauka, obrazovanje) spojene u egkyklopaideia (osnovno znanje svih nauka i umjetnosti).

Poređenje značajnijih enciklopedija

Obim odabranih enciklopedija
Ime Naslov Medijum Broj članaka Riječi Ilustracija Video Audio Vanjski likovi Jezik
Britannica Encyclopaedia Britannica (EB) 32 knjige >65.000 44 miliona >24.000 nema nema ? engleski
Britannica Britannica Ultimate Reference Suite 2005 6 CDs ili 1 DVD >100.000 >54 miliona >17.650 (*) (*) (*) 165.000 engleski
Brockhaus Die Enzyklopädie 20. izdanje 1996 do 1999 24 knjige >260.000 ? >35.000 nema nema ? njemački
Brockhaus Die Enzyklopädie 21. izdanje 2005 do 2006 30 knjiga >300.000 33 miliona >40.000 nema nema ? njemački
Brockhaus Die Enzyklopädie digital USB i 2 DVD >300.000 33 miliona >40.000 300 3000/ 70 sati >22.000 njemački
Enciclopedia universal ilustrada europeo-americana Enciclopedia Espasa 2004 90 knjiga + 1 DVD >900.000 >200 miliona >100.000 ? ? ? španski?
Enciclopedia universal Larousse Enciclopedia universal Larousse 2003 4 CD ili 1 DVD >150.000 >25 miliona 10.500 (*) (*) (*) 2.300 francuski?
Microsoft Encarta Microsoft Encarta 2006 4 CD ili 1 DVD >50.000 >20 miliona >24.000 >300 >2.800 6.000 višejezična
Meyers Meyers Großes Taschenlexikon in 26 Bänden 26 knjige + CD >150.000 ? >5.000 nema nema ? njemački
Pauly-Wissowa Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft (1890-2000) 86 knjiga i 1 CD-ROM ? ? ? nema nema nema njemački
Wikipedia Wikipedia - Slobodna enciklopedija Internet trenutno 80.669 >1.500 (***) >300.000(**) (***)(**) (***)(**) 24.251 multimedijalnih datoteka (slike, zvuk i video) (***)(**) 24.251 multimedijalnih datoteka (slike, zvuk i video) ? bosanski
Wikipedia Wikipedia - Free encyclopedia Internet >1 700 000 >323 000 000 (**) (*)(**) (*)(**) (*)(**) ? engleski

(*) uključujući audio i video (**) zajednička repozitura sa ostalim Wikipediama (***) uključujući audio i video na lokalnoj Wikipediji

Tipologija enciklopedija i leksikona

Enciklopedijske forme:

  • Generalne ili univerzalne enciklopedije
  • Specijalne enciklopedije
  • Nacionalne i kulturne enciklopedije

Specijelne forme:

  • Antienciklopedije

Među-forme:

  • Konverzacijski leksikoni i realne enciklopedije

Leksikonske forme:

  • Stručni i predmetni leksikoni
  • Kućni leksikoni

Nove forme enciklopedije

Wikipedia bs.jpg&filetimestamp=20090304123210&
Wikipedia na bosanskom jeziku ima trenutno 80.669 članaka.

U prošlosti su pod pojmom enciklopedije spadale na papir štampane grupe objašnjenja i tumačenja o mnogim predmetima ljudskog znanja koji su od uvaženih autoriteta i poznavaoca tih istih pisani. Danas je to međutim drugačije. Moderna enciklopedija se danas ističe svojom brizinom kojom se aktualizira. Stara kao i nova saznanja su odmah svakome dostupna (naprimjer preko Interneta). Nove enciklopedije se ne osvrću na tradicije. Klasične štampane enciklopedije su uglavnom pisane da bi se ostvario materijalni dobitak dok nove više teže širenju znanja. Pronalazak novih medija (DVD i CD-ROM) doveo je do jednostavnije i jeftinije mogućnosti proizvodnje i publiciranja enciklopedije. Do velike senzacije došlo je 2002. godine kada je engleska Encyclopedia Britannica izjavila da je neće više štampati nego je samo proizvoditi u elektronskom obliku. Izjava je poslije korigovana i taj plan se više ne prati.

Srodne nauke

Nauka o proučavanju enciklopedijskih priručnika je enciklopedika. Ona se prije svega bavi historijskim proučavanjem enciklopedija. Također postoji još i pojam enciklopedistika. Obadvije riječi se koriste i kao sinonimi za enciklopediju. Leksikografija se više bavi pisanjem rječnika nego pisanjem enciklopedijskih leksikona. Druge srodne nauke su kulturne nauke, medijske nauke i naučnoteoretske nauke.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Brigadni general

Brigadni general je najniži od četiri generalska čina. Čin brigadnog generala je prvi put predstavljen u Francuskoj u 18. vijeku. Po NATO kodifikaciji se označava kao OF-6 te u mornarici odgovara činu komodora. U Oružanim snagama Bosne i Hercegovine je najniži generalski čin, odmah ispod general potpukovnika, a iznad brigadira (viši oficirski čin). Kao oznaka večinski koristi jedna zvjezdica zlatne boje. Čin je uveden u Armiju RBiH u ratu. Brigadni general obično komanduje brigadom, koja broji oko 4000 vojnika (4 bataljona).

Enciklopedija šahovskih otvaranja

Enciklopedija šahovskih otvaranja (ili ECO, prema engleskom akronimu od Encyclopædia of Chess Openings) jest klasifikacijski sistem za početne poteze u šahovskoj partiji. Sastoji se od pet tomova (sad postoji i računarska baza podataka) koji opisuju šahovska otvaranja. Potezi su uzeti iz stotina hiljada partija između majstora te analiza objavljivanih u Šahovskom informatoru od 1966, a zatim su ih razvrstali poznati šahisti. Glavni urednik jest Aleksandar Matanović. I ECO i Šahovski informator objavljuje srbijanska kompanija Šahovski informator. Ova otvaranja obično su prikazana u ECO tabeli, koja koncizno prezentira najbolje početne poteze.

Knjige sadrže samo malo teksta, koji je na osam jezika. Većinu čine dijagrami pozicija i poteza u međunarodnoj algebarskoj notaciji, s posebnim simbolima za komentare o potezima (pogledajte Simboli u šahovskoj anotaciji).

Umjesto tradicionalnih imena za otvaranja, ECO je razvila jedinstveni sistem kodova koji su prihvatile i ostale šahovske publikacije. Postoji pet glavnih kategorija, od "A" do "E", od kojih je svaka podijeljena u 100 potkategorija.

ECO kod zaštićena je robna marka kompanije Šahovski informator.

Encyclopædia Britannica

Encyclopædia Britannica ("Britanska enciklopedija" na latinskom) sveobuhvatna je enciklopedija na engleskom jeziku. Njena posljednja štampana, 15. edicija izlazila je od 1985. do 2010. i sadrži 32 toma i 32.640 stranica.Piše je stotinjak urednika i više od 4.000 saradnika, među kojima je 110 dobitnika Nobelovih nagrada i pet predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Britannica je najstarija enciklopedija na engleskom jeziku koja je još u produkciji. Njena prva edicija izlazila je od 1768. do 1771. u Edinburghu i imala je tri toma. Enciklopedija se povećavala sa svakom sljedećom edicijom: druga je imala deset tomova, a četvrta 20. Njen rastući ugled kao akademskog djela pomogao je da se privuku eminentni saradnici, tako da su 9. i 11. edicija postale egzemplarne enciklopedije po svom akademskom pristupu i stilu pisanja. Počevši od 11. edicije i prelaska u vlasništvo američke kompanije, Britannica je pojednostavila i skratila članke kako bi povećala svoju privlačnost sjevernoameričkom tržištu. Godine 1933. postala je prva enciklopedija koja je usvojila "kontinuiranu reviziju", u kojoj se ona kontinuirano ponovo štampa, a svaki članak bude ažuriran u skladu s vremenom. U martu 2012. kompanija Encyclopædia Britannica, Inc. objavila je da više neće izdavati štampane edicije i da će se umjesto toga fokusirati na internetsku verziju.

Petnaesta edicija sastoji se od 12-tomne Micropædije s kratkim člancima (općenito s manje od 750 riječi), 17-tomne Macropædije s dugim člancima (od dvije do 310 stranica) i jednotomne Propædije, tematskog prikaza sadržaja enciklopedije. Micropædia je namijenjena za brzo provjeravanje činjenica te da posluži kao vodič za Macropædiju; čitaocima se savjetuje da

prouče Propædiju kako bi razumjeli tematski kontekst i pronašli detaljnije članke. Tokom 70 godina veličina Britannike ostala je konstantna, s približno 40 miliona riječi o pola miliona tema. Iako se od 1901. izdaje u Sjedinjenim Američkim Državama, Britannica je najvećim dijelom zadržala britansko spelovanje.

Geografija

Geografija je kompleksna nauka koja proučava prirodne i društvene pojave i procese u geoprostoru, te veze i odnose između njih. Naziv geografija je grčkog porijekla i dolazi od gea-Zemlja i grafein-pisati, opisivati.

Iako geografija nije jedina nauka o Zemlji, ona je praktično jedina povezujuća nauka između prirodnih i društvenih disciplina, s tim što se, kao na predmet proučavanja, fokusira na geografski omotač, uslovno rečeno Zemljinu površinu kao najsloženiji i najuniverzalniji sistem naše planete.

Zadatak geografije kao nauke je kompleksna i sveobuhvatna analiza geografskih pojava i procesa, te uzročno-posljedičnih veza i odnosa, kao i zakona i zakonomjernosti što proizilaze iz njih.

Prosto rečeno, geografsko znanje nam je potrebno da bi pravilno razumjeli situaciju na planeti, te da bi na osnovu toga mogli pravilno odrediti i smijer i intenzitet ljudskog progresa u budućnosti, što je sada aktuelno kao održivi razvoj.

Hamdija Kreševljaković

Hamdija Kreševljaković bio je bosanskohercegovački i jugoslavenski historičar rođen 1888. godine u Sarajevu. Težište njegovih stručnih radova bila je historija Bosne i Hercegovine.

Ibn-Sina

Ibn Sina, (latinizirano ime Avicena, Abu Ali Husain ibn Abdullah Ibn-e Sina ili Abu Ali Al-Husain) (980-1037), (perzijski: ابوعلی سینا، پورسینا) (arapski: ابن سینا‎) (grčki: Aβιτζιανός, Avitzianós), vodeći je islamski filozof i neoplatonista. Studirao je teologiju, fiziku, matematiku, medicinu, filozofiju i logiku. Bio je astronom, hemičar, geolog, hafiz Kur'ana, islamski psiholog, islamski teolog, logičar, paleontolog, matematičar, učitelj u mektebu, fizičar, pjesnik i naučnik.

Kao polimat, smatra se jednim od najvažnijih ljekara, astronoma, mislilaca i pisaca islamskog zlatnog doba.Od oko 450 radova za koje se zna da ih je napisao, sačuvano je njih oko 240, uključujući 150 djela iz oblasti filozofije i 40 iz medicine.Najpoznatija djela su mu: Knjiga o iscjeljivanju (Kitab Al-Shifaʾ), filozofska i naučna enciklopedija, i Kanon medicine, medicinska enciklopedija, koja je postala standardni medicinski izvor znanja na mnogim srednjovekovnim univerzitetima a koristila se do 1650. godine.

Pored filozofije i medicine, ibn-Sinin naučni opus obuhvata i djela o astronomiji, alhemiji, geografiji i geologiji, psihologiji, islamskoj teologiji, logici, matematici, fizici i poeziji.

Irak

Irak je suverena država u jugozapadnoj Aziji. Obuhvata područje Mezopotamije između rijeka Eufrat i Tigris i susjedna planinska i pustinjska područja. Na jugoistoku kratkom obalom (58 km) izlazi na Perzijski zaliv. Na jugu graniči s Kuvajtom i Saudijskom Arabijom, na zapadu s Jordanom i Sirijom, na sjeveru s Turskom i na sjeveru i istoku s Iranom.

Irak je poznat po grčkom toponimu "Mezopotamija" (što znači: zemlja između rijeka) i dom je najranijih civilizacija koje sežu još od 6. milenija p.n.e. Regija koja se nalazi između rijeka Tigris i Eufrat se često naziva kolijevka civilizacije i mjesto gdje je nastalo prvo pismo. U različitim periodima u svojoj historiji, Irak je bio centar autohtonih carstava: Akadijskog, Sumerskog, Asirskog i Babilonskog carstva. Također je bio dio Medijskog, Ahemenidskog, Grčkog, Partskog, Sasanidskog, Rimskog, Rašidunskog, Mongolskog, Osmanlijskog carstva i dr. Pod britanskom kontrolom se našao kao rezultat mandata Lige naroda. U Iraku se nalaze dva najsvetija mjesta šiizma: Nadžaf i Kerbala.

Islamska umjetnost

Islamska umjetnost

podrazumjeva umjetnost koja je nastala u 7. vijeku na poluotoku Arabiji, odakle se naglo proširila

područja sjeverne Afrike, sjeverne Indije i Španije.

Pavao Anđelić

Pavao Anđelić (1920-1985) je bio bosanskohercegovački pravnik, arheolog i historičar. Bavio se historijom srednjovjekovne Bosne, naročito razvijenim srednjim vijekom.

Rođen u Sultićima kod Konjica. Završio franjevački gimnaziju u Visokom te studij prava u Zagrebu, studirao historiju u Sarajevu. Radio kao sudija, pa u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Sarajevu, a najviše u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu do penzije. Doktorirao u Beogradu. Dobio niz priznanja za naučni rad.

Istaknute rezultate napravio na polju arheologije srednjovjekovne Bosne, prije svega arheološkim istraživanjem stolnih mjesta bosanskih vladara na Bobovcu i u Kraljevoj Sutjesci, te na području Visokog. Značajne rezultate postigao u heraldici (pečati), kulturnoj historiji i topografiji srednjovjekovne bosanske države. Objavio je veći broj naučnih radova, naročito u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH, knjige o Konjicu, Pečatima, Bobovcu i Kraljevoj Sutjesci, a i značajne dijelove knjiga o kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, Visokom i župama. Učestvovao je na više naučnih skupova sa referatima. U Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine (AL BiH) obradio je niz lokaliteta iz srednjovjekovne Bosne.

Pavao Anđelić pripada istaknutim djelatnicima bosanskohercegovačke historiografije. Franjevačka teologija u Sarajevu 2005. organizovala je naučni skup posvećen arheologu i historičaru Pavlu Anđeliću.

Proljeće

Proljeće je jedno od četiri godišnja doba. Na sjevernoj polulopti traje od 21. marta, april, maj i dio ( do 21.) juna. Na južnoj Zemljinoj polulopti uključujr dio septembra, cijeli oktobar i novembar, te dio decembra (do 21.). Na prvi dan proljeća dan i noć traju jednako (proljetna ravnodnevica). Na južnoj Zemljinoj polulopti, proljeće općenito počinje 1. septembra, a završava 30. novembra. Krajem proljeća nastaje ljeto, a krajem zime proljeće.

Prosvjetiteljstvo

Prosvjetiteljstvo (engleski: The Age of Enlightenment; francuski: Siècle des Lumières; njemački: Aufklärung; španski: Ilustración; italijanski: Illuminismo; portugalski: Iluminismo) je bio intelektualni pokret koji je dominirao svijetom ideja u Evropi tokom 18. stoljeća. Prosvjetiteljstvo uključuje niz ideja koje su koncepirane na razumu kao primarnom izvoru autoriteta i legitimiteta, stvorivši time ideale kao što su sloboda, napredak, tolerancija, bratstvo, ustav i odvojenost crkve od države. U Francuskoj, centralne doktrine prosvjetitelja kao što su individualna sloboda i vjerska tolerancija su se javile u zahtjevima opozicije tokom apsolutne monarhije. Tada su prosvjetitelji vršili mnoge naučne metode i redukcionizam zajedno sa povećanim ispitivanjima religijske ortdoksije.

Francuski historičari se slažu da je prosvjetiteljstvo u Francuskoj nastalo nakon smrti Luja XIV 1715. godine i trajalo je do početka Francuske revolucije 1789. godine. Tokom ovog perioda, francuski filozofi su distribuirali svoje ideje u naučnim akademijama, masonskim ložama, književnim salonima i kafanama kroz štampane knjige i pamflete. Prosvjetiteljske ideje su podrivale autoritet monarhije i crkve, čime su utrle put političkim revolucijama u 18. i 19. stoljeću. Mnogi pokreti iz 19. stoljeća, uključujući i liberalizam i neoklasicizam, imaju intelektualno naslijeđe iz prosvjetiteljstva.

Prosvjetiteljstvo je bilo usko povezano sa naučnom revolucijom. U prosvjetiteljske filozofe spadaju Francis Bacon, René Descartes, John Locke, Baruch Spinoza, Cesare Beccaria, Voltaire, Denis Diderot, Jean-Jacques Rousseau, David Hume, Adam Smith i Immanuel Kant. Mnogi evropski vladari, među kojima su Katarina II, Josip II i Fridrik II, su pokušali primijeniti prosvjetiteljske ideje koje su postale poznate kao prosvijećeni apsolutizam. Nakon posjete Evropi, Benjamin Franklin i Thomas Jefferson su doprinijeli aktivnijoj naučnoj i političkoj raspravi što je dovelo do inkorporiranja prosvjetiteljskih ideala u Deklaraciju o nezavisnosti i Ustav SAD-a.

Najuticajnija publikacija prosvjetitelja je bila Enciklopedija. Objavljena je između 1751. i 1772. godine u trideset i pet tomova koje su sastavili Denis Diderot i Jean le Rond d'Alembert. To je pomoglo širenju ideje prosvjetiteljstva širom Evrope. Ostale publikacije su bile Voltaireov Filozofski riječnik i Pisma na engleskom, Rosseauev O porijeklu nejednakosti i Socijalni ugovor, te Smithov Bogatstvo naroda i Montesquiev Duh zakona. Prosvjetiteljske ideje su imale veliku ulogu u inspiraciji Francuske revolucije 1789. godine. Nakon revolucije, prosvjetiteljstvo se sukobilo sa protivničkim intelektualnim pokretom poznatim kao romantizam.

Proza

Proza je vrsta književnosti koja se uobličava slobodnim stilom pisanja i ne slijedi principe metrike i rime i ostala pravila poezije. Umjesto toga, sastoji se od punih rečenica, grupisanih u odjeljke/paragrafe i sl. Kao takav, prozni način pisanja ima široku primjenu; može se primijeniti za pisanje knjiga, enciklopedija, biografija, novina i drugih oblika komunikacije. Na osnovu toga, proza se može podijeliti i na slijedeće kategorije:

pripovjedačka

historiografska

obrazovno-naučna

kritička

dramaturška itd.Književne vrste poput pripovijetki i novela spadaju u prozu uključujući i roman kao najopsežniji i najsloženiji prozni oblik. U romanu autor daje opis brojnih likova i događaja. Jedan od prvih primjera romana u Evropi je "Don Kihot" (El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha), španskog pisca Migela de Servantesa (Migel de Servantes Saavedra) objavljen 1605. godine. Puno ranije, oko IX-X stoljeća, na Bliskom Istoku se pojavljuju "Priče iz hiljadu i jedne noći", a u Kini, je zapisana priča o "Tri Kraljevstva" zasnovana na stvarnim događajima iz II i III stoljeća.

Rječnik

Rječnik je leksikografsko djelo koje sadržava spisak riječi, te izraza nekog jezika (ili više jezika) izabranih, raspoređenih i objašnjenih po nekom načelu, te poredanih abecednim ili konceptualnim (tematskim) redoslijedom. U osnovi se razlikuju jezički rječnici i predmetni rječnici kao što su enciklopedija i leksikon. Jezički rječnik se prvenstveno bavi jezikom, odnosno leksičkim jedinicama jezika i svim njihovim jezičkim osobinama. Nerijetko nastoji, barem implicitno, odgovoriti na potrebu utvrđivanja leksičke norme određenog jezika. Proučavanjem rječnika, kao i vještinom sastavljanja rječnika (prikupljanje, opis i prezentiranje građe) bavi se leksikografija.

Sueski kanal

Sueski kanal (arapski: قناة السويس, Qanāt as-Suwais) jeste vještački kanal između Sredozemnog i Crvenog mora koji povezuje lučke gradove Port Said i Suez. Dug je 163 km.

Vels

Vels (engleski: Wales, vel. Cymru) je jedna od četiri države koje čine Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske. Nalazi se na jugozapadu Britanskog ostrva i ima izlaz na Irsko more.

Vojnik

Riječ vojnik se odnosi na članove vojske koji su bez činova. Vojnik kojem istekne služba u vojsci se naziva veteran, termin koji se također može upotrijebiti i za iskusnog člana vojske koji je određeni, duži, period u vojnoj službi.

Prema "rodovima i vidovima" kopnene vojske, pomorskih i vazdušnih snaga, postoje vojnici pješadije, artiljerci inženjerci i sl., te avijatičari, mornarice, vezisti, sanitetlije itd.

Vrbanja (rijeka)

Vrbanja je rijeka u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine; uz Ugar, najveća desna pritoka Vrbasa. Njen sliv obuhvata površinu od oko 791 km² i ima značajan hidropotencijal. Njena dužina se različito interpretira: od 84 km. do čak 95,4 km

Procijenjeno je da srednji godišnji proticaj na ušću iznosi 16,8 m3/s, a ukupni energetski kapacitet toka 310,9 GWh godišnje.Vrbanja izvire na planini Vlašić, uzvodno od sela Pilipovina (na visini od 1530 metara), u rejonu Prelivode – razvođu sa rijekama Ugar, Ilomska i Bila. To razvođe je u radijusu (samo) oko 2,5 km. Nalazi se na prijevoju je između Vlašića (vrh 1933 m n/v) i Meokrnja (vrh 1425 m n/v). Tu se razdvajaju slivovi Vrbanje, Ugra i Lašve, (tj. Vrbasa, na jugozapadu) i Usore (tj. Bosne, na sjeveroistoku).

Vrbanja protiče kroz Kruševo Brdo, Šiprage, Obodnik, Vrbanjce, Kotor-Varoš, Zabrđe, Čelinac i naselje Vrbanja pri ušću u Banjaluci. Ulijeva se u Vrbas, uz prigradsko naselje Česma kod Banja Luke, na visini koja je za 1356 metara niža od izvora.

Prima mnoge pritoke sa planina Vlašić (izvorišni potoci i one do Šipraga), Čemernica i Skatavica (do Kotor-Varoši), s lijeve strane, te sa Očauša, Borja i Uzlomca, s desne. S desne strane u Vrbanju se ulijevaju Bobovica/Kruševica, Lopača, Trnovac, Crkvenica, Stopánski, Ulički, Maljevska rijeka, Kruševica, Jezerka, Bosanka, Jelovac, Smrdelj, Uzlomački potok, Svinjara, Crna rijeka i Jošavka, a s lijeve: Čudnić, Kovačevića potok, Crepovski potok, Tuleški potok, Ćorkovac, Demićka, Sadika, Grabovička rijeka, Duboka, Vigošća/Vigošta, Cvrcka, Dubokovac, Jakotina, Marića potok, Bijeli potok i Tovladićki potok.

Austrougarske vlasti su tokom I svjetskog rata u slivu Vrbanje izgradile širu mrežu šumskih uskotračnih pruga. Primarna namjena pruga je bila da, uz posredovanje Zemaljske vlade u BiH, intenzivira eksploataciju šumskog blaga i ostalih prirodnih resursa. Pruga je dolazila iz Kotor-Varoši, a na području Šipraga se račvala u nekoliko pravaca. Uzvodno je vodila preko Bobovice do "Čekrka", a zatim – nakon transporta lokomotive, pomoću čekrka (u klancu između Šepirica i Jasena) – do Riječica (1300 m n/v)

Dolinom Vrbanje danas vodi regionalna cesta Banja Luka – Kotor-Varoš – Maslovare, za Teslić i Doboj, sa priključkom za Šiprage i Kruševo Brdo (u Obodniku). Od Banja Luke do Čelinca je i dio željezničke pruge Banja Luka – Doboj – Sarajevo – Mostar – Ploče.

Wikipedia

Wikipedia je slobodna enciklopedija koju razvijaju brojni korisnici uz pomoć Wiki softvera. Wikipediju vodi i njome upravlja Wikimedia fondacija. Uz standardne enciklopedijske podatke, Wikipedia često prikuplja informacije koje bi se obično našle u almanasima i geografskim leksikonima ili informacije koje se tiču trenutnih događaja.

Sav originalni materijal priložen Wikipediji je otvoren, definisan GNU licencom za slobodnu dokumentaciju, što znači da se može slobodno upotrebljavati, izmijeniti, kopirati, i distribuirati, uz uvjet da bilo koja kopija modifikacija ili izmjena ne smije stavljati dodatne restrikcije na sadržaj (tj. mora bit izdata pod istom dozvolom). Wikipedijin sadržaj kreiraju njeni korisnici, a administratori imaju veću kontrolu. Bilo koja stranica na Wikipediji se uvijek može izmjeniti, pa tako nijedan članak nikada nije završen.

Wikipedia je počela kao projekat na engleskom jeziku 15. januara 2001, a malo zatim (23. mart 2001.) pokrenuta je Wikipedia na francuskom jeziku. Veliki broj korisnika se trudi napraviti Wikipediju višejezičnom. Trenutno postoji preko 3.600.000 članaka na engleskom jeziku, i više od 18 miliona na 269 jezika (april 2011. godine). Popularnost Wikipedije raste velikom brzinom i trenutno je rangirana među 7 najposjećenijih web-sajtova.

Wikipedia na bosanskom jeziku

Wikipedia na bosanskom jeziku jest verzija Wikipedije, slobodne internetske enciklopedije u vlasništvu Zadužbine Wikimedia, na bosanskom jeziku. Počela je sa radom 12. decembra 2002. godine. Deset hiljada članaka dostigla je 15. jula 2006. godine. Polovinom 2010. je imala preko 29.500 članaka i preko 30.000 članova. Krajem 2014, pređena je brojka od 56.000 članaka i 23.000 slika, uz preko 72.700 korisnika. Istovremeno, napravljeno je preko 2,7 miliona izmjena. Najstariji postojeći članak je Matematika, započet 12. decembra 2002. u 23:40:53.Wikipedia na bosanskom jeziku trenutno ima 80.684 članka.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.