Domorodački narodi Amerike

Indijanci su prastanovnici američkog kopna, pripadnici mongoloidne rase, iz grane Indijanida.

Prema, danas već genetički ubjedljivim dokazima, vode porijeklo iz sjeveroistočne Azije, a dijelom i iz Polinezije. Rasno i jezično dosta različiti. Podijeljeni su na mnogobrojna plemena razasuta od sjeverne Kanade i Aljaske, pa do Ognjene Zemlje u Čileu i Argentini. Indijanci su danas klasificirani u preko 200 jezičnih obitelji od kojih su mnoge nestale, a mnoge su još, što se tiče klasifikacije, pod žestokim debatama. Na području Sjeverne Amerike, odnosno u SAD i Kanadi postoji preko 50 etno-lingvističkih porodica svrstanih u Velike porodice, sa preko 20 porodica u Srednjoj Americi, a ostale su po Južnoameričkom tlu. To su:

  • Sjeverna Amerika: Adaizan (ponekad se svrstava u porodicu Caddoan), Algonquian, Athapaskan, Attacapan, Beothukan, Caddoan, Chimakuan, Chimarikan, Chimmesyan, Chinookan, Chitimachan, Chumashan, Coahuiltecan, Comecrudan, Copehan, Costanoan, Esselenian, Eyak, Iroquoian, Kalapooian, Karankawan, Keresan, Kiowan, Kitunahan, Koluschan, Kulanapan, Kusan, Lutuamian, Mariposan, Moquelumnan, Muskhogean, Natchesan, Palaihnihan, Piman, Pujunan, Quoratean, Salinan, Salishan, Shahaptian, Shastan, Shoshonean, Siouan, Skittagetan, Takilman, Tanoan, Timuquanan, Tlapanecan, Tonikan, Tonkawan, Uchean, Waiilatpuan, Wakashan (sa Kwakiutl i Nootkan) Weitspekan, Washoan, Wishoskan, Yakonan, Yanan, Yukian, Yuman, Zunian.
  • Srednja Amerika: Coran, Cuitlatec, Cunan (dio Velike porodice Chibcha), Guaycuran (Waicuri-Pericu), Huavean, Jicaquean, Lencan, Manguean (Chorotegan), Mayan, Misumalpan, Mixe-Zoquean, Mixtecan, Nahuatlan, Oto-Pamean, Payan, Popolocan, Rama, Serian, Talamancan, Taracahitian, Tarascan, Tequistlatecan, Tlapanecan, Totonacan, Xincan, Zapotecan.
  • Južna Amerika: Aconipan, Alacalufan, Andoquean, Apolistan, Arauan, Araucanian, Arawakan, Atalán (Tallanes), Auaké, Auishiri, Aymaran, Aymore, Baenan, Barbacoan, Boran, Bororoan, Cahuapanan, Caingangan, Calianan, Camacanan, Canichanan, Capixana (Canoe), Carajan, Cariban, Caririan, Catacaoan, Catembri (Miirandela), Catuquinean, Cayuvavan, Chamicura, Chapacuran, Charruan, Chibchan, Chiquitoan, Chirianan (Yanomami), Chirino, Chocoan, Cholonan, Chon, Cofan, Copallén, Culli, Diaguitan, Erikbaktsá, Esmeralda, Fulnio, Gamelas, Gé (Je), Gorgotoqui, Guahiban, Guamo, Guarauan, Guatoan, Guaycuruan, Huamói, Huarian, Huarpean, Huitotoan, Itonaman, Jirajaran, Jivaroan, Kamsá (Mocoa), Koaia (Kwaza), Kukurá, Lecan, Lorenzan, Luilean, Machacalian, Makú, Makuráp, Mascoian, Mataco-Macan, Matanawi, Mosetenan, Moviman, Munichean, Muran, Natú, Nhambicuaran, Ofaye (Opaye), Omurano (Mayna), Oti, Otomacan, Pankaruru, Panoan, Peban, Puelche, Puinavean, Puquinan, Puri-Coroado, Quechuan, Sabelan, Salivan, Simacuan, Tacanan, Tarairiú, Taruma, Timotean, Trumaian, Tucanoan, Tucunan, Tupian, Tusha, Tuyuneri, Vilelan, Uru-Chipaya, Xokó, Xukuru, Yabutian, Yahgan , Yaruro, Yuncan, Yurian, Yurumangui, Zamucoan, Zaparoan.

Život i običaji

Indijanci u pogledu kulture pripadaju u nekoliko kulturnih pojaseva. Najpoznatiji su Prerijski Indijanci u područjima sjevernoameričkih prerija. To su poznati lovci na bizone, i prema mnogima najbolji živi jahači na svijetu. Bizon im je glavna lovina. Lov je prisutan u svim kulturnim pojasevima Amerike. Luk i strijela, koplje i puhaljka (serbatana) sa otrovnim strelicama, glavna su im oružja u lovu. Kao sakupljače i ribare također ih poznajemo širom obiju Amerika. Kopačica je glavno oruđe Indijanki za iskapanje korijenja i insekata. U lovu na ptice Indijanci se koriste strelicama sa tupim vrhom, zbog slabije probojnosti, i da ne izgube strelu, dok se u lovu na ribe služe testerastim strelama sa 3-4 zuba sa strane. Otrov se također koristi u ribolovu, posebno u Južnoj Americi.

Kulturna područja

Urarina shaman B Dean
Urarina shaman, 1988

Najrazvijenije grupe Indijanaca nastanjene su u područjima Kordiljera u Južnoj Americi (Inka, i Čibča), te u Srednjoj Americi u Meksiku i Gvatemali (Quiche, Cakchiquel, Maya, Totonac, Mixtec, Zapotec). U područjima južno od njih, pa do Kulumbijske granice živjeli su ili žive i danas: Cuna, Chorotega, Huave, Jicaque, Bribri.

Plemena kišnih šuma su lovci, ribari, sakupljačoii i uzgajivači manioke i kukuruza. Glavna plemena su: Caraja, Katukina, Tupi, Omagua, Peba, Bororo, Tukuna, Tukano, Arua, Nambikwara, Urarina, Zaparo, Jivaro.

Na Andama su naseljemi Quechua, Aymara, Araukanci, Chango, Puquina, Chipaya. Na području pampasa žive lovci na gbanaka, tu imamo plemena Tehuelche, Querandi i drugi.

Na Chacu žive žeteoci algarrobe i sakupljači meda, poznata plemena su: Toba, Mataco, Maca, Lule, Vilela. Najjužnija plemena Južne Amerike su Ona, Alacaluf, Chono i Yahgan. Ovi posljednji, donedavno su bili najjužniji narod na svijetu.

U područjima Sjeverne Amerike na Sjeverozapadu žive ribarska plemena Tlingit, Haida, Kwakiutl, Nootka, Bella Coola, Tsimshian. -Subarktičko područje nastanjuju lovci na karibua i ribari. To su razna plemena Atapaska: Carrier, Babine, Chilcotin, Tanaina, Tanana, Koyukon, Tsetsaut, Nicola ili Stuwihamuk, Dogrib ili Pasje Rebro.

Od prerijskih lovaca na bizone najpoznatiji su: Sioux, Pawnee, Kiowa, Osage, Oto, Comanche, Missouri, Ponca, Kiowa Apache, Iowa, Assiniboin, Sarsi. U području Velikog slanog bazena žive sakupljačka šošonska plemena Shoshoni, Bannock, Ute, Norhern Paiute, Paiute, Wind River.

Na američkom Jugozapadu žive Apache, Navaho, Keres, Tewa, Tiwa, Hopi, Zuñi. Apači i Navaho, kao i nestali Toboso, Jano i Jocome iz sjevernog Meksika bili nomadska ratoborna plemena, veoma opasni susjedi miroljubivim Pueblima, i kasnije Meksikancima. Keresi, Tiwe, Tewe, Towa, Hopi i Zuñi miroljubivi su uzgajivači kukuruza, koji su živjeli u pueblo selima od ćerpiča, čije su nastambe imale po nekoliko katove na koje se dolazilo preko ljestava, koje su se nakon upotrebe povlačile za sobom ,a zbog opasnosti od lutajučih apačkih pljačkaških bandi.

Jugoistočna plemena su ratari, među njima je bilo i ljudožderstva i prinošenja ljudskih žrtava. Kukuruz je njihov glavni agrikulturni proizvod a ples Green Corn Dance najvažnija svetkovina. Predstavnici su im: Powhatan, Creek, Choctaw, Chickasaw, Tunica, Biloxi, Seminole, Alabama, Hitchiti, Tekesta, Ais, Calusa.

Stanovnici Sjeveroistočnih šuma Sjeverne Amerike žive u dugim kućama, long houses. Njihovi predstavnici su Iroquois (Irokezi), Mohican ili Mohikanci, Metoac, Nanticoke, Delaware Indijanci, Massachuset, Pennacook, Abenaki, Erie Indijanci, Tionontati, a tu pripadaju i plemena sa Velikih jezera: Chippewa, Potawatomi, Kickapoo, Menominee i ostali. Na područjima Platoa riujeke Columbia žive plemena pravih ihtiofaga i kopača korijenja camas. Njihovi predstavnici su: Chinook, Nez Perce, Yakima, Walla Walla, Tenino, Calapooya.

Kalifornijski Indijanci 'žeteoci' su žira i divljeg kestena (Aesculus). Dio plemena nastanjenih na sjeverozapadu države kulturno pripadaju Sjeverozapadnoj obali. Kalifornijsku grupu, u kulturnom pogledu, predstavljaju plemena Yokut, Chimariko, Yuki, Wappo, Pomo, Salinan, Esselen, Yahi, Yana i drugi .

Također pogledajte

Kolonizacija Amerike

Intenzivno naseljavanje prostora Sjeverne Amerike počelo je u 17. vijeku osnivanjem kolonija evropskih država. Vodeću ulogu u tome u početku su imali Španci, a zatim Francuzi i Holanđani. Međutim, postepeno, posebno na istočnim obalama Sjeverne amerike primat u tom pogledu preuzima Engleska. Usljed vjerskih sukoba i progona, ali i zbog mogućnosti stvaranja vlastitih posjeda na slobodnom američkom tlu iz zapadne Evrope se u Sjevernu Ameriku doseljava veliki broj ljudi. Tako su Englezi do sredine 18. vijeka na tlu Sjeverne Amerike osnovali 13 kolonija u kojima je živjelo oko 2,5 miliona stanovnika.

Maje

Maje su bile jedan od od najdominantnijih autohtonih društava Mezoamerike (pojam koji se koristi za opisivanje područja Meksika i Srednje Amerike prije španskog osvajanja u 16. vijeku). Bili su nastanjeni na poluostrvu Yucatan u Meksiku, Belizeu, Gvatemali, dijelovima meksičkih država Tabasco i Chiapas, te zapadnim dijelovima Hondurasa i El Salvadora.

Nekoliko miliona potomaka i danas živi na ovim područjima, a njihovi preci su stvorili veliku civilizaciju koja je trajala više od 2000 godina sve do 1524. godine kad su Španci počeli sa brutalnim osvajanjem njihovih zemalja.

Tokom ovog vremenskog perioda niz nezavisnih majanskih kraljevstava doživjelo je svoje uspone i padove širom raznovrsnih geografskih područja majanske domovine. Maje su živjele u selima i gradovima koji su se izdržavali od velikog bogatstva raznih usjeva kao i obilatog plijena iz šuma, rijeka, jezera i morskih obala. Najveći gradovi su bili glavni gradovi mnogih majanskih kraljevstava. U svakom od ovih gradova nalazili su se predivni hramovi, palate, isklesani spomenici, putevi, trgovi, pijace i kuće njihovih stanovnika. U mirnim vremenima ovi gradovi su uživali u blagostanju od trgovinske mreže koja je povezivala majanska kraljevstva. U vremenima rata čuveni kraljevi Maja su predvodili svoje narode u odbranu svojih kraljevstava ili u osvajanju područja od svojih neprijatelja.

Maje su bile na vrhuncu svoje moći i utjecaja oko 6. vijeka, a briljirali su u poljoprivredi, keramici, pisanju hijeroglifa i matematici. Napravili su vlastiti precizan kalendar, a ostavili su zapanjujuće veliki broj simboličkih umjetničkih djela i impresivne arhitekture. Većinu svojih velikih kamenih gradova Maje su napustili oko 900. n. e.. Njihova civilizacija je propala do dolaska konkvistadora, a nekad moćne gradove progutala je džungla.

Od 19. vijeka pa do danas traje naučna rasprava šta je moglo da izazove ovaj dramatičan pad.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.