Demokratija

Pojam demokratija označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi direktno ili indirektno većina njenih građana[1] kroz poštene izbore. Kad su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska. To vrijedi za razne sisteme upravljanja, jer se ti pojmovi mogu kombinirati i s drugim vrstama vlasti.

Election MG 3455
Žena na glasanju

Razvoj demokratije

Pojam demokratija nastao je u staroj Atini u 5. vijeku p. n. e. Riječ "demokratija" izvedena je iz grčke riječi demos – narod i kratia – vladati. Drevni Grci su koristili riječ demokratija za vlast mnogih u odnosu na vlast nekoliko osoba. Atinska država općenito se smatra prvim primjerom sistema koji odgovara nekim današnjim predodžbama o demokratskoj vlasti. Ipak, mnogi ne smatraju staru Atinu demokratijom, s obzirom na to da je samo mali dio građanstva smio glasati, dok žene, robovi i stranci nisu imali to pravo. Samo oko 16% ukupnog stanovništva je imalo pravo glasa. Glasanjem su se u staroj Atini donosile odluke izravno, umjesto da se biraju predstavnici kao u današnjoj demokratiji. Mnogi uobičavaju reći da je u staroj Grčkoj vladao oligarhijski sistem. S vremenom se značenje "demokratije" promijenilo, a savremena definicija se jako mijenjala od 18. vijeka, otkad su se uvodili razni "demokratski" sistemi u mnogim državama. Moderna demokratija može se definirati kao sistem vlasti u kojem konačna politička moć ili suverenitet, pripada narodu bilo direktno ili putem izabranih predstavnika.

Prva savremena demokratija je bila ona u Sjedinjenim Američkim Državama uspostavljena 1789. godine na osnovi filozofije doba razuma.

Francuski filozof Montesquieu (1689-1755) jeste veoma uticao na promoviranje i zasnivanje ideja o demokratskoj vlasti u periodu francuske buržoaske revolucije i stvaranja SAD. Montesquieu je vjerovao da je najbolji način da se osigura da vlast služi općoj dobrobiti ako se učine sljedeći koraci:

  • Razdijeliti vlast na različite ogranke i dijelove, tako da nijedan ogranak nema svu vlast.
  • Izbalansirati autoritet između ovih ogranaka tako da ni jedan ne može kontrolirati ostale ogranke.
  • Omogućiti svakom ogranku da provjerava načine na koje se drugi ogranci koriste vlašću.

Montesquieu je, kao i mnogi drugi, vjerovao da, ukoliko je vlast podijeljena, izbalansirana i provjeravana, nijedan od ogranaka ne može kontrolirati cijelu vlast. U tom slučaju nijedan ogranak ne može koristiti vlast za svoje lične i sebične interese. Rezultat takve situacije bi bio da vlast djeluje u cilju unapređivanja zajedničke dobrobiti. Zajednička dobrobit znači da je nešto dobro za zajednice kao cjeline.

Postoje dvije vrste demokratija: direktna demokratija i reprezentativna demokratija. Direktna demokratija je bila u staroj Atini kada su svi slobodni ljudi izlazili na gradski trg i odlučivali o raznim stvarima. Pošto je tako nešto nemoguće postići danas nastala je reprezentativna (predstavnička) demokratija. Tu ljudi na izborima biraju svoje predstavnike u parlamentu i daju im autoritet da donose odluke u njihovo ime.

Politička jednakost

U principu, to se asimilira sa sistemom "jedna osoba jednako jedan glas". Taj princip je općenito smatran kao fundamentalan za demokratiju. Ipak iako je u teoriji ovaj sistem priznat i prihvaćen, u stvarnosti situacija je drugačija, rijetko se primjenjuje jer njegova upotreba za jedne je veoma neefikasna, naprimjer tehnički i ekonomski je izvodivo da se čitava populacija jedne zemlje konsultuje (recimo referendumom) oko gradnje bazena u jednom gradu te zemlje ali su male šanse da to bude za opće dobro populacije. Isto tako ovaj sistem predstavlja opasnost za manje etničke ili nacionalne grupe.

Jednakost se može također mjeriti važnošću koju objekt političke odluke realno ima za glasače. Da bi se riješili problemi a zadržao se sistem "jedna osoba jednako jedan glas", rješenje uobičajeno korišteno jeste njegova implikacija na geografski podijeljenim dijelovima. Teoretski gledano postoji još jedna loša strana sistema "jedna osoba jednako jedan glas", a to je da prakticirajući isti sistem dolazimo do (po definiciji) konačne odluke koja za sobom povlači konstataciju da oni koji su bili protiv te odluke ustvari su dio sistema "jedna osoba jednako nula glasova" jer je naprimjer njihov prijedlog odbačen a usvojen drugi. Slobodni izbori su isto jedan od uvjeta demokratije.

Demokratski izbori

Takmičarski izbori su osnovno sredstvo kojim su funkcioneri odgovorni i podvrgnuti volji naroda. Oni čine arenu za obezbjeđivanje političke jednakosti među građanima, kako u pristupu kandidaturi tako i vrijednosti svih glasova. Kriterij "slobodnih i fer" izbora obuhvata, u prvom redu, izborni sistem, tj. zakone koji odeđuju za koje se funkcije glasa, ko se može kandidovati, kad se izbori mogu održati, ko može da glasa, kako će se definirati izborni okruzi, kako odrediti pobjednike itd. Drugi izborni proces, tj. kako pojedinačne izbore sprovesti u praksi, od registracije birača, preko kampanje, brojanja listića, do obezbjeđivanja, je da se zakon striktno i nepristrano primjenjuje i da nema zloupotreba koje bi ugrozile rezultat. Izbori sami po sebi nisu dovoljan uvjet za postojanje demokratije.

Izbore su često zloupotrebljavali autoritativni režimi ili diktature da ostave lažan dojam demokratije. Zato postoji više metoda:

  • ograničenje profila kandidata
  • ograničenje stvarne vlasti koju smiju imati izabrani predstavnici ili politike koju smiju voditi dok su na vlasti
  • glasanje koje zapravo nije slobodno ni pošteno (npr. kroz zastrašivanje onih koji žele glasati za određene kandidate)
  • najdirektnije, krivotvorenje rezultata izbora.

Neki historijski primjeri iz svijeta su SSSR pod komunističkom partijom prije njegovog raspada 1991, Irak pod Sadamom Huseinom i Filipini pod Marcosom.

Liberalna demokratija

Kako se obično koristi, riječ demokratija često znači isto što i liberalna demokratija. Dok je sama demokratija sistem vladavine koji definiraju i legitimiraju izbori, liberalna demokratija može uključivati ustavni liberalizam, gdje se određena kulturno subjektivna prava pojedinaca štite od pukog glasa većine; s druge strane, u neliberalnim demokratijama takva ograničenja ne postoje. Ovo su neke osobine mnogih liberalnih demokratija:

  • Ustav koji ograničava moć vlade i štiti mnoga građanska prava
  • Opće pravo glasa, koje svim građanima garantira pravo glasa bez obzira na rasu, spol ili imovinsko stanje
  • Sloboda govora
  • Sloboda medija i pristup nedržavnim izvorima informacija
  • Sloboda okupljanja
  • Jednakost pred zakonom i pravo na suđenje prema zakonu
  • Pravo na privatno vlasništvo i privatnost
  • Obrazovanje koje građane upućuje u njihova prava i građanske obaveze
  • Široko i duboko utemeljeno građansko društvo
  • Nezavisno sudstvo
  • Sistem međusobnog nadzora među granama vlasti

Ova definicija obično ima neke ograde. Odluke koje se donose putem izbora ne donose svi građani nego samo oni koji žele učestvovati glasanjem. Osim toga, pravo glasa obično nemaju svi građani. Većina demokratskih zemalja daje pravo glasa onima koji su stariji od određene dobi, obično iznad 18. godine. Neke zemlje imaju i druge kategorije ljudi koji ne smiju glasati (npr. zatvorenici ili bivši zatvorenici). Ponekad je sistem vlasti liberalna demokratija, ali formalno se zove drugačije: naprimjer, Kanada je kraljevstvo, ali zapravo zemljom vlada demokratski izabran parlament.

Neki ukratko definiraju demokratiju kao "vladavina većine uz prava manjine."

Socijalistička demokratija

Socijalistička demokratija je oblik postojanja socijalističke države, odnosno "diktature proleterijata" kao suštine te države. Suština socijalističke demokratije je u prevladavanju čovjekove otuđenosti a to se postiže kada se privatna svojina koja stalno reproducira nejednakost u društvu zamjeni društevnom svojinom. Takav oblik vladavine je postojao u bivšoj SFRJ gdje su članovima 88. 89. i 133. ustava SFRJ bila regulirana "položaj radničke klase i svih radnih ljudi uopće". Anarhizam i komunizam (kao posljednji stepen društvenog razvitka prema teoriji marksizma) jesu politička učenja koja teoretski koriste jednu vrstu izravne demokratije, a država postoji samo kao narod. Međutim, sve države u kojima je vladala komunistička partija postale su diktature i ostale takve dokle god je partija ostala na vlasti. Neki socijalistički teoretičari, kao što je Tony Cliff, tvrde da se to dogodilo zato što zemlje u kojima je komunistička partija došla na vlast nisu imale dovoljno visok nivo proizvodnih snaga da izdrže socijalizam.

Kultura demokratije

U zemljama koje nemaju jaku tradiciju demokratske vladavine većine, uvođenje slobodnih izbora rijetko je dovoljno da se ostvari prijelaz s diktature u demokratiju, sve dok se ne ostvari i šira promjena političke kulture i postupna izgradnja ustanova demokratske vlasti. Ima raznih primjera, kao što su Francuska u doba revolucije ili današnja Uganda i Iran, gdje zemlje mogu održati demokratiju samo u ograničenom obliku dok se ne dogode šire kulturne promjene koje omogućuju stvarnu vladavinu većine. Jedan od ključnih vidova kulture demokratije jest saradnja opozicije. Taj kulturni prijelaz je posebno teško ostvariti u zemljama gdje je uobičajeno da se vlast mijenja nasilnim putem. U biti, saradnja opozicije znači da se u demokratiji različite strane zalažu za iste osnovne demokratske vrijednosti. Iako se politički protivnici ne slažu, trebaju prihvatati jedan drugog i biti svjesni legitimne i važne uloge koju igraju protivnici. Osnovna pravila društva moraju poticati snošljivost i uljudnost u javnim raspravama. U takvom društvu gubitnici prihvataju odluku glasača na izborima i mirno prenose vlast. Gubitnici su sigurni da neće izgubiti život ni slobodu, nego da će i dalje učestvovati u javnom životu. Opozicija ne mora odobravati politiku vlade, ali mora poštivati temeljnu legitimnost države i samog demokratskog procesa.

Da bi se neki sistem mogao zvati demokratskim, u nekoj državi, svaki građanin mora imati ista prava i slobode (sve dok tuđa prava i slobode ne prekrši). Te slobode podrazumijevaju slobodu vjeroispovijesti, nacionalnog i etničkog oprjedjeljenja, upotrebe jezika, slobodu medija i štampe, slobodu građana da se okupljaju i razmijenjuju mišljenja ili ispoljavaju svoja i drugo. Svaki građanin (punoljetni) mora imati pravo na glas da bira svog predstavnika u parlamentu ili vladi. On to radi na izborima koji moraju biti redovni (svakih četiri ili šest godina), tajni (mogućnost da glasa u tajnosti) i korektni. Takođe, takvo društvo mora podržavati svaki oblik pluralizma. To znači da država mora imati više političkih stranaka (političke stranke) i interesnih grupa (grupe za pritisak) i da građani slobodno mogu pristupati njima ili osnovati svoje.

Tiranija većine

Bez obzira da li u nekoj državi građani imaju dosta široko pravo glasa, vladavina većine može dovesti i do tzv. tiranije većine. Ovo znači da postoji mogućnost da, u demokratskom sistemu, većina građana da autoritet zastupnicima, koji bi zastupali mišljenje te većine građana, i možda radili protiv manjine. Ovo, naravno, potkopava mišljenje da demokratija predstavlja sve ljude. Naprimjer, teoretski je moguće da u liberalnoj demokratiji većina građana izabere zastupnike koji bi odlučili da neku manjinu (religijsku, etničku i druge) kriminaliziraju (direktno ili indirektno).

Predlagači demokratije, na nekoliko načina, pokušavaju da ovu tvrdnju opovrgnu. Oni tvrde da u mnogim demokratskim zemljama postoji ustav koji štiti građane od tiranije većine. Ustav (nebitno da li je pisani ili ne) može prepoznati da li je neka mjera, koja je provedena kroz zakonodavstvo i izvršnu vlast, ustavna ili protivustavna, i ako je protivustavna ona prvo mora proći kroz nezavisno sudstvo da bi bila prihvaćena (dok sudstvo, kao nezavisno, može vidjeti da je ta mjera neustavna i poništiti je). Još jedan argument je taj da je, i pored rizika, većinska vlast najpoželjniji sistem, i da je tiranija većine, ako postoji, ipak poboljšanje od tiranije manjine. U praksi, historija je puna primjera gdje je vladajuća manjina tlačila većinu (koja nije imala pravo glasa), ali također, i primjere gdje je društvo tlačilo manjinu (koja je imala pravo glasa). Jedan od zaključaka koji se može vidjeti iz historije je taj da pravo glasa ne mora značiti odbranu od ugnjetavanja ili tlačenja, ali da je ipak bolje imati pravo glasa nego ga nemati nikako.

Ovdje su neki primjeri gdje je većina radila protiv želja manjine u vezi nekih pitanja:

  • U Francuskoj, neki smatraju da je zabrana nošenja religijskih simbola, u javnim školama, povreda ljudskih prava.
  • U Sjedinjenim Američkim Državama:
    • Distribucija pornografije postaje ilegalna ako materija krši društvene standarde o dostojanstvu.
    • Grupe koje se bore protiv pobačaja su okarakterisale nerođenu dijecu kao ugnjetavanu, nemoćnu manjinu bez prava glasa.
  • Većina često stavlja veće poreze bogatoj manjini
  • Konzumenti droga se često vide kao manjina koja je tlačena od većine. Često pobornici legalizacije droge nemaju pravo glasa.
  • Društveno tretiranje homoseksualaca je također u ovom kontekstu. Tokom većine 19. i 20. vijeka vlasti u Britaniji su procesuirali homoseksualce, i ovo je postalo poznato kada su procesuirani Oscar Wilde i Alan Turing.
  • U Sjevernoj Irskoj katolici se predstavljaju kao manjina koja je terorizirana od protestantske većine.
  • Poznati filozof Sokrat, je osuđen na smrt zato što je bio bezbožan i što se protivio vladajućoj demokratiji.

Neki teoretičari se protive korištenju pojma tiranija većine za društva 19. vijeka i ranije. Oni tvrde da je malo zemalja u to vrijeme, uključujući demokratije, imalo u svojoj osnovi pravo glasa za sve. Međutim, drugi debatuju da je termin pogodan, jer opisuje stanje koje se može dogoditi u društvu sa pravom glasa, čak i ako to društvo ne čini čitavu populaciju države.

Za i protiv

Tradicionalno, svrha demokratije je da zaustavi preveliko gomilanje moći u rukama jednog pojedinca ili nekoliko njih. Ona treba da stvori ravnotežu koja bi dala dovoljno moći za ono što Alexandar Hamilton naziva snažnom i energetičnom vladom i da izbjegne davanje previše moći tako da se ona zloupotrijebi. Neki, kao Winston Churchill, smatraju demokratiju najmanje lošim od svih oblika vladavine (demokratija je najgori oblik vladavine osim svih ostalih koji su bili isprobani sa vremena na vrijeme). Stvarajući sistem gdje građani mogu smjenjivati vladajuću grupu, bez promijene legalnog temelja vladavine, demokratija smanjuje političku nesigurnost i nestabilnost, i uvjerava građane da koliko se god oni ne slagali sa postoječim mjerama, imat će šansu promijeniti one na vlasti, ili mjere sa kojima se ne slažu. Demokratija je, također, vezana za ideju ustavne vladavine, stavljajući granicu koju vladajuća većina u vladi ne može priječi.

Ipak, neki vjeruju da ne postoji sistem koji može idealno upravljati društvom i da demokratija nije moralno idealna. Zastupnici ove tvrdnje govore da je u srcu demokratije vjerovanje da, ako se većina slaže, da je legitimno povrijediti manjinu. Oni koji se ne slažu sa ovom tvrdnjom vjeruju da u liberalnim demokratijama gdje su manjinske grupe zaštićene, manjine i većine se, ustvari, stvaraju gotovo sa svakim različitim pitanjem.

Moć većinskog glasa je još uvijek najveći problem. Historijski primjer je Hitler u eri koja je predhodila nacističkoj Njemačkoj, koji je bio izabran 1933. od strane manjine njemačkog naroda sa najvećim brojem glasova. Iz tog razloga, neke države su stvorile ustave - zakone koji brane neka pitanja od većinskog odlučivanja (u njemačkom ustavu je donesena stavka koja govori da se demokratski sistem u toj državi ne može više mijenjati). Generalno, da bi se ustav promijenio potrebna je jako velika većina izabranih zastupnika, ili zahtjeva da sudija i porota odluče da su proceduralni standardi ispunjeni od strane države, ili, jako rijetko, referendum određuje promjenu.

Pored zaštita koje garantuje ustav za ljudska prava, neki izborni sistemi uvode proporcionalno zastupništvo da bi svi bili fer zastupljeni.

Demokratija i civilno društvo

Literatura koja govori više o vezama civilnog društva i demokratije ima svoje korijene u ranim liberalnim pisanjima poput onih od Tocquevillea. Inače je govor o civilnom društvu uzeo jačeg maha kod teoretičara 20. vijeka kao što su Gabriel Almond i Sidney Verba koji su identificirali ulogu civilnog društva u demokratskom poretku kao jednu od vitalnih funkcija.

Ovi teoretičari su tvrdnje da svi oblici organizacija civilnog društva unapređuju upućenost i bolju informiranost kod građanstva, tj. civila, koji potom poduzimaju korisnije korake u procesu izbornih glasanja, participiraju u politici i usmjeravanju djelovanje vlade na viši stepen odgovornosti. Statuti ovih civilnih organizacija se često mogu uzimati u mikrokonstitucijskom smislu zbog toga što upućuju građanima-participantima instrukcije o formalnostima demokratskog donošenja odluka.

U novije vrijeme je Robert Putnam izjavio kako su čak i nepolitičke organizacije civilnog društva od vitalnog značaja za demokratiju jer tvore društveni kapital, povjerenje i zajedničke vrijednosti, koje kad se prenesu u političku sferu doprinose održavanju zajedništva u društvu, unapređujući tako razumijevanje i međupovezanost društva i interesa koji u njemu žive.

Također kod nekih postoje i dileme kroz postavljanje pitanja koliko je civilno društvo ustvari demokratično. Postoje i primjedbe da akteri u civilnom društvu sada dolaze do značajne političke moći bez toga da je neko za njih direktno glasao ili ih birao. Na kraju, neki analitičari su došli do zaključaka da pošto je koncept civilnog društva u bliskoj vezi s demokratijom i pojavljivanjem na političkoj sceni tako se mogu vrlo lahko povezati s idejama nacionalnosti i nacionalizma.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "democracy". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 2017-02-27.
27. decembar

27. decembar / prosinac (27. 12) jest 361. dan godine po gregorijanskom kalendaru (362. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 4 dana.

Danska

Danska (danski: Danmark), zvanično Kraljevina Danska (danski: Kongeriget Danmark), jest suverena država koja se nalazi u sjevernoj Evropi. To je najjužnija država nordijske regije koja se nalazi jugozapadno od Švedske i južno od Norveške, a na jugu se graniči sa Njemačkom. Kraljevina Danska je suverena država koja se sastoji od Danske i dvije autonomne konstitutivne države na sjeveru Atlantskog okeana: Farskih ostrva i Grenlanda. Danska ima površinu od 43.094 km2 i populaciju od 5.699.200 stanovnika. Zemlja se sastoji od poluostrva Jutland i arhipelaga od 443 ostrva, od kojih je 70 naseljeno. Ostrva se odlikuju ravnicama, obradivom površinom, pješćanim obalama i umjerenom klimom.

Kraljevina Danska je nastala u 10. stoljeću kao pomorska nacija koja se borila za kontrolu nad Baltičkim morem. Danski vladari su bili i vladari Kalmarske unije (ujedinjena država Danske, Švedske i Norveške) koja se raspala izlaskom Švedske iz unije 1523. godine. Danska i Norveška su ostale u uniji dok se nisu razišli 1814. godine. Nestankom Kalmarske unije, Danska je naslijedila Kalmarske kolonije Farska ostrva i Grenland. Početkom 17. stoljeća, bilo je nekoliko ustupaka teritorije; ovo je kulminiralo 1830-ih s naletom nacionalističkih pokreta koji su poraženi 1864. godine tokom Drugog šlezvičkog rata. Danska je bila neutralna za vrijeme Prvog svjetskog rata. Kao najveći industrijski izvoznik poljoprivrednih proizvoda u drugoj polovini 19. stoljeća, Danska sprovodi socijalnu i radno-tržišnu reformu početkom 20. stoljeća.

Sadašnji Ustav Danske je potpisan 5. juna 1849. godine, završavajući apsolutnu monarhiju koja je započela 1660. godine. Uspostavlja se ustavna monarhija - trenutni monarh je kraljica Margareta II - koja je organizovana kao parlamentarna demokratija. Vlada i nacionalni parlament imaju sjedište u Kopenhagenu, glavnom i najvećem gradu Danske. Danska je postala članica Evropske ekonomske zajednice 1973. godine, zadržavajući svoju valutu krunu. Članica je NATO-a, Nordijskog vijeća, OECD-a, OSCE-a, Ujedinjenih nacija i dio je Šengenske zone.

Danci imaju visok životni standard i rangirani su visoko u brojnim nacionalnih performansama, uključujući obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, zaštitu građanskih sloboda, demokratsko upravljanje, prosperitet i ljudski razvoj. Danska je često rangirana kao jedna od najsretnijih zemalja na svijetu. Zemlja ima jedan od najvećih svjetskih prihoda po glavi stanovnika, i ima jednu od najviših svjetskih stopa poreza na dohodak građana. Velika većina danaca su članovi Nacionalne crkve, iako Ustav garantuje slobodu vjeroispovijesti.

Država

Država je u društvenim naukama obavezujuća politička institucija centralizovane vlasti i organizacija društva koja posjeduje monopol legitimnog korištenja sile na određenoj teritoriji. Prema međunarodnom pravu i međunarodnim odnosima, država obično označava politički subjekt koji je suveren, tj. nije podložan nikakvoj višoj političkoj vlasti.

Filozofija

Filozofija se može definisati kao pokušaj razumjevanja misterija egzistencije i stvarnosti. Također, filozofija pokušava razumjeti prirodu istine i znanja ali i pronaći osnovne ljudske vrijednosti u životu.

Odnos između ljudskog društva i prirode je isto bitan dio filozofije koja pokušava iskoristiti ljudsku sklonost ka čuđenju, zanimanju i želji za razumjevanjem, kako bi se došlo do bitnog, kako bi se došlo do istine.

Dakle, filozofija je proces analiziranja, kritiziranja, interpretacije i špekuliranja.

Filozofija počinje od riječi philein i sophia, što bukvalno znači ljubav prema znanju ili mudrosti. Ona pokušava spoznati istinu i svijet. Javlja se u VI vijeku p. n. e. u staroj Grčkoj.

To što se javlja imalo je svoje razloge jer je vladalo robovlasničko društvo i demokratija koji su omogućavali dokolicu. Pored toga Grčka je imala povoljan geografski položaj i ekonomski razvoj.

Robovi su omogućavali robovlasnicima da se bave umovanjem jer su robovi obavljali sve fizičke poslove.

Grb Laosa

Grb Laosa prikazuje nacionalno svetište Pha That Luang. Pored toga prikazana je i brana, asfaltna cesta, zupčanik i stilizirana vodena polja. Ispod grba su trake sa natpisima "Mir, Nezavisnost, Demokratija" i "Jedinstvo i Prosperitet".

Grb Zapadne Sahare

Grb Zapadne Sahare je kreiran od strane pokreta za nezavisnost Zapadne Sahare. Sastoji se od dvije puške u centralnom dijelu na kojima se viore dvije zastave Zapadne Sahare. Iznad njih se nalazi crveni polumjesec i zvijezda, simbol Islama. Oko grba su dvije maslinove grane, a ispod traka sa natpisom na arapskom: "حرية ديمقراطية وحدة" (Sloboda, Demokratija, Jednakost).

Grčki jezik

Grčki (na grčkom, Ελληνικά, fon. ellinika – "helenski") je indoevropski jezik sa pisanom historijom od 3.500 godina. Danas ga govori 12 miliona ljudi u Grčkoj, bivšoj Jugoslaviji (posebno u Makedoniji), Albaniji i Turskoj.

To je indoevropski jezik koji se sreće već oko 14. vijeka p. n. e. u kritskim zapisima poznatim kao linearno B pismo. Mikenski grčki ovog perioda se razlikuje od kasnijeg klasičnog ili antičkog grčkog iz 8. vijeka p. n. e. i kasnije, kada su tekstovi već zapisivani grčkim alfabetom.

Savremeni grčki je živi jezik i jedan od najbogatijih jezika današnjice, sa fondom od preko 600.000 riječi. Neki stručnjaci prenaglašavaju njegovu sličnost sa hiljadama godina starijim klasičnim grčkim. Razumijevanje između ova dva jezika je stvar rasprave. Jezik iz helenskog i bizantijskog perioda je mnogo bliži savremenom grčkom. U periodu od 1834. do 1976. pritisak je vršen da se u zvaničnoj upotrebi koristi katarevusa (gr. Καθαρεύουσα [katha’revusa]), puristički jezik kojim su zanemarivani vijekovi prirodnih lingvističkih promjena i kojim se namjeravalo vratiti grčki na klasični oblik. Ovaj oblik je bio prisutan u zvaničnim dokumentima, kao i u štampanom obliku, ali svakodnevni govor Grka je bio drugačiji. On je napokon prihvaćen kao zvanični jezik 1976. i poznat je kao dimotiki (gr. Δημοτική [Dhimoti’ki]). Ipak, mnoge riječi su ostale neizmjenjene tokom vijekova i ušle su i u druge jezike. Tipični primjeri ovakvih riječi su astronomija, demokratija, antropologija, teatar i druge.

Gvatemala

Gvatemala (španski: República de Guatemala) jest država u Srednjoj Americi. Na sjeveru i zapadu graniči s Meksikom, na jugozapadu izlazi na Tihi okean, dok joj je na sjeveroistoku Beliz, a jugoistoku Honduras i Salvador. Glavni grad je Guatemala City. Po uređenju je parlamentarna demokratija. Od 1996. politička i ekonomska situacija u zemlji znatno se poboljšala te je u stalnom razvoju i ekonomskom oporavku. Njena posebnost u biološkoj raznolikosti i u mnogočemu jedinstvenom ekosistemu, daje specifična obilježja Gvatemali, kao zemlji netaknute prirode i bujne vegetacije.

Liberija

Liberija je država u zapadnoj Africi na obali Atlantskog okeana. Graniči na sjeverozapadu sa Sijerom Leone, na sjeveroistoku s Gvinejom te na istoku s Obalom Slonovače.

Nepal

Nepal, službeno Savezna Demokratska Republika Nepal, jest suverena država u centralnom dijelu Himalaja, u Južnoj Aziji.

Administrativno je podijeljen na 7 saveznih država, 75 okruga i 744 lokalne jedinice. Sa 26,4 miliona stanovnika 93. je najmnogoljudnija zemlja svijeta. Nepal se odlikuje raznovrsnom geografijom, uključujući plodne ravnice, brda u podnožju planina bogata šumom i osam od deset najviših vrhova na svijetu, uključujući Mount Everest, najviši vrh na Zemlji.

Glavni i najveći grad države je Katmandu. Multietnička je država sa nepalskim jezikom kao službenim jezikom.

Teritorija današnjeg Nepala je zabilježena kroz hstoriju još od perioda mlađeg kamenog doba. Termin Nepal prvo se spominje u tekstovima još iz Vedskog perioda, ere tokom koje je uspostavljen Hinduizam, predominantna religija u državi. Sredinom prvog milenijuma prije nove ere, u južnom Nepaluje rođen Gautama Buda, osnivač budizma. Dijelovi sjevernog Nepala prepleteni su sa kulturom Tibeta. Dolina Kathmandua, u centralnom Nepalu, postala je poznata kao Nepal zbog svoje kompleksne urbane civilizacije. Bila je sjedište prosperitetne konfederacije Newar, poznate kao Nepala Mandala. Kroz Nepal se protezala Himalajska grana drevnog Puta sile. Usljed svoga kosmopolitizma, regija obiluje raznolikom tradicionalnom umjetnošću i arhitekturom. Do 18. vijeka Gorkha kraljevstvu je uspjelo da ujedini Nepal. Šah dinastija je osnovala Kraljevinu Nepal, a kasnije je formiran i savez sa Britanskim carstvom. Nepal nikada nije bio kolonizovan, već je tokom dijela svoje historije služio kao tampon-država između Imperijalne Kine i Kolonijalne Indije. U 20. vijeku Nepal je okončao izolaciju i uspostavio jake veze sa regionalnim silama. Parlamentarna demokratija je uvedena 1951. godine, ali je 1960. i 2005. godine dva puta suspendovana od strane nepalskih monarhata. Nepalski građanski rat rezultirao je proglašenjem republike 2008. godine, okončavajući vladavinu poslednje hindu monarhije na svijetu.

Novi Zeland

Novi Zeland je ostrvska država koja se nalazi u jugozapadnom dijelu Tihog okeana a čine je sjeverno i južno ostrvo. Članica je Commonwealtha. Površina Novog Zelanda je 268.680 km2 a ima oko 4,1 milion stanovnika. Glavni grad je Wellington iako je najpopularniji grad u državi Auckland. Nalazi se oko 1.500 km istočno od Australije preko Tasmanskog mora i oko 1.000 km južno od pacifičkih ostrva Nove Kaledonije, Fidžija i Tonga. Zbog svoje udaljenosti, Novi Zeland je bila jedna od posljednjih zemalja koju su naselili ljudi. Tokom svoje duge izoliranosti, na Novom Zelandu se razvio bujan životinjski i biljni svijet.

Reljef je uglavnom planinski. Na Novom Zelandu postoje nekoliko aktivnih vulkana. Najviši vrh je Kuk, visok 3.760 metara. Klima je suptropska i umjerena. Jezera su vulkanskog porijekla. Turizam je veoma razvijen. Novi Zeland su prvi naselili Maori, a otkrio ga je Abel Tasman 1641. godine.

Parlamentarni sistem

Parlamentarni sistem je model demokratskog upravljanja državom gdje izvršna vlast ostvaruje svoj demokratski legitimitet a koji proističe od povjerenja zakonodavne vlasti, u najčešćem slučaju parlamenta ili skupštine. U parlamentarnom sistemu, šef države je funkcija koja se razlikuje od funkcije šefa vlade, odnosno premijera ali gdje postoji jaka veza između zakonodavne i izvršne vlast. Ovaj sistem je oprečan predsjedničkom sistemu gdje je šef države uglavnom i šef vlade i rukovodi izvršnom vlasti koja je odvojena od zakonodavne vlasti.

Države sa parlamentarnom demokratijom mogu biti ustavne monarhije ili parlamentarne republike. U slučaju ustavnih monarhija monarh je šef države, dok je šef vlade, odnosno premijer skoro uvijek jedan od članova parlamenta. Ovakvi modeli parlamentarnog sistema zastupljeni su u Ujedinjenom Kraljevstvu, Danskoj, Švedskoj, Japanu i dr. Kod parlamentarnih republika, predsjednik je šef države ali ta uloga je ceremonijalna dok je šef vlade redovno iz zakonodavne većine. U nekoliko parlamentarnih republika, kao što su Bocvana, Južnoafrička Republika, Surinam i dr, šef vlade je i šef države ali je izabran od strane parlamenta kojemu je i odgovoran. Kod dvodomnim parlamenata, šef vlade je uglavnom, mada ne uvijek, član donjeg doma parlamenta.

Parlamentarizam je dominantni oblik vladavine u Evropi, a 32 od 50 njenih suverenih država su sa parlamentarnim sistemom. Također, parlametarizam je uobičajen na Karibima, gje je ovaj model upravljanja državom prisutan u 10 od 13 ostrvskih država kao i u Okeaniji. U drugim dijelovima svijeta parlamentarni sistem je manje zastupljen ali se praktikuje na svim kontinentima, najčešće u bivšim kolonijama Britanskog carstva.

Perikle

Perikle je bio pripadnik atinskog plemstva (aristokratije), ali je ostao poznat po svom zalaganju za atinski narod (demos). Bio je dobro obrazovan, izvrstan govornik, a podršku naroda dobio je zbog promjena koje je proveo. U vrijeme njegovog upravljanja državnim poslovima od 461. do 429. godine p.n.e., atinska demokratija dosegla je vrhunac. Perikle je uveo dnevnice za obavljanje državnih poslova i učešće u radu narodne skupštine. Siromašnijim građanima je omogućio pristup u upravu i sudstvo. Funkcioneri su se birali ždrijebom. Periklo je svu vlast predao narodnoj skupštini koju su činili svi slobodni Atinjani stariji od 18 godina. Skupština je odlučivala o svim državnim poslovima. Atina je postala demokratska republika. U Periklovo doba, Atina je obnovljena i sagrađene su mnoge javne zgrade, sagrađen je i najpoznatiji hram na Akropolisu, zvao se Partenon. U Atinu su dolazili mnogi filozofi, umjetnici i naučnici. Tako je Atina doživjela svoj procvat i zauzela vodeći položaj među grčkim polisima. Perikle je umro prvih godina Peloponeskog rata od kuge koja je harala Atinom. Neposredno pred smrt je izjavio kako je ponosan što za vrijeme svog djelovanja nije zavio u crninu nijednog Atinjanina.

Politika

Politika je proces i način na koji se donose odluke unutar jedne grupe ljudi. Iako se obično politika odnosi na vlade, političko ponašanje se opaža u bilo kojoj grupi ili instituciji koju sačinjavaju ljudska bića.

Političke nauke proučavaju političko ponašanje i proučava način na kojima se moć stvara i primjenjiva unutar grupe i kako se nečija volja prenosi na ostale članove neke grupe.

Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno važna za politiku, a u sebi sadrži i borbu za poborništvom.

Donešena odluka, iako teži zajedničkom dobru, može zadirati u suprotne interese nekih pripadnika određene grupacije, što otvara mogućnost da je oni ne slijede. U tom slučaju upotreba fizičke sile može jamčiti da će odluku poslušati i oni kojima ne odgovara! Takva upotreba sile je politička samo ako je većina pripadnika smatra opravdanom i svrhovitom za dobrobit grupe. Radikalna suprotnost nasilnom rješavanju jest dogovor pripadnika grupe, konsenzus. Nedostaci takvog načina su: dugotrajnost procedure, pogotovo u velikim zajednicama i ponovna primjena sile nad onima koji ne prihvate konsenzus.

Tipični rezultati politike su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama.

Politologija je nauka o politici, koja proučava obilježja, organizaciju i funkcioniranje vlasti i vláda kao političkog fenomena, politički ustroj društva i društvenih organizacija te prirodu i funkcioniranje različitih političkih sistema i institucija.

Poljska

Poljska, službeno Republika Poljska, je srednjoevropska država koja graniči s Njemačkom na zapadu, Češkom i Slovačkom na jugu, Ukrajinom i Bjelorusijom na istoku,

te Litvanijom, Rusijom (tj. ruskom teritorijom Kaliningradska Oblast) i Baltičkim morem na sjeveru.

S ukupnom površinom od 312.696 km2, 69. je najveća država na svijetu i 9. najveća u Evropi.

Prema podacima iz 2008. godine, u Poljskoj je živjelo nešto više od 38,5 miliona stanovnika po čemu je 34. država svijeta, 8. najmnogoljudnija država Evrope.

Unitarna je država, podijeljena na 16 administrativnih jedinica prvog nivoa, tj. vojvodstava.

Od početka tranzicije ka tržišnoj ekonomiji, ranih 1990-ih, Poljska je dostigla visok plasman po pitanju Indeksa ljudskog razvoja kao i postepeni pomak po pitanju ekonomske slobode. Demokratska je zemlja sa naprednom visokorazvijenom ekonomijom i vrlo visokim životnim standardom. Osim toga, zemlju posjećuje gotovo 16 miliona turista svake godine (2013.), što je čini jednom od najposjećenijih zemalja u svijetu. Šesta je po veličini ekonomija u Evropskoj uniji kao i jedna od najbrže rastućih ekonomija na svijetu. Prema Globalnom indeksu sigurnosti za 2014. godinu, Poljska je bila jedna od najsigurnijih država za živjeti na svijetu.

Glavni i najveći grad države je Varšava.

Članica je Evropske unije, NATO-a i mnogih drugih međunarodnih organizacija.

Portugal

Portugal, zvanično Republika Portugal (portugalski: República Portuguesa), evropska je država i članica Evropske unije, koja se nalazi na Pirinejskom poluostrvu, u jugozapadnom dijelu Evrope i najzapadnija je tačka evropskog kopna. Jedina država s kojom graniči je Španija. Glavni grad Portugala je Lisabon. Portugal također ima suverenitet nad Atlantskim arhipelagom, Azorska ostrva i Madeira. Obje skupine ostrva su zasebne autonomne regije sa sopstvenom lokalnom upravom.

Područje Portugala je kontinuirano bilo naseljeno još od prehistorijskog vremena. Kelte i Romane su naslijedili Vizigoti i Svevi, koji su kasnije napadnuti od strane Maura. Ovaj muslimanski narod je protjeran za vrijeme Rekonkviste na Iberijskom poluostrvu. Potugal je 1139. uspostavio kraljevstvo, nezavisno od Leonske kraljevine. U 15. i 16. vijeku kao rezultat velikih geografskih otkrića, Portugal je proširio svoj uticaj na Zapad i uspostavio prvo veliko Portugalsko carstvo, koje je u tom periodu imalo jedno od svjetski najvećih ekonomskih, političkih i vojnih utjecaja,

Portugal je izgubio mnogo svog bogatstva i statusa sa razaranjem Lisabona zemljotresom iz 1755. kao i okupacijom tokom Napoleonskih ratova i nezavisnošću Brazila, kao najbogatije portugalske kolonije 1822. Nakon revolucije iz 1910. monarhiju je zamijenila demokratska vlasti uspostavljena je Prva portugalska republika. Demokratija je narušena poslije Portugalskog kolonijalnog rata i Karanfilske revolucije iz 1974. Ubrzo nakon nezavisnosti gotovo svih kolonija, s izuzetkom Makaua, kojim je rukovala Kina od 1999. Ovim je označen kraj dugopostojeće evropske kolonijalne sile, koja je ostavila veliki kulturni i arhitektonski utjecaj širom svijeta i oko 250 miliona govornika portugalskog jezika danas.

Portugal je unitarna predsjednička republika i razvijena država s unapređenom ekonomijom i velikim životnim standardnom, koji ima 18. najviši društveni rast u svijetu, čak ispred nekih zapadnoevropskih država, kao što su Francuska, Španija i Italija. Portugal je članica mnogobrojnih međunarodnih organizacija, uključujući Ujedinjene nacije, Evropsku uniju, Eurozonu, OECD, NATO i Zajednica država portugalskog govornog područja. Portugal je također poznat kao prva država u svijetu koja je u potpunosti legalizovala upotrebu svih droga 2001. godine.

Slovenija

Slovenija (puni naziv: Republika Slovenija) jeste evropska država smještena na krajnjem sjeveru Sredozemlja i krajnjem jugu Srednje Evrope. Ona na zapadu graniči s Italijom, na sjeveru s Austrijom, na sjeveroistoku sa Mađarskom, a na istoku i jugu sa Hrvatskom. Slovenija leži na spoju alpskog, sredozemnog, panonskog i dinarskog svijeta. Površina Slovenije iznosi 20.273 km2, po čemu ona spada u srednje velike evropske države. Dužina državne granice iznosi 1.382 km, od čega je 921 km kopnene, 413 km riječne te 48 km morske granice. Slovenska obala Jadranskog mora duga je 46,6 km. Glavni grad joj je Ljubljana, privredno, kulturno i političko središte države, a najviši vrh je Triglav (2864 m).

Kroz slovensku historiju smjenjivali su se kulturni utjecaji iz srednjoevropskog i apeninskog kulturnog prostora. Prema popisu iz 2011. Slovenija je imala 2.050.189 stanovnika. Slovenci predstavljaju oko 83% stanovništva, dok je najveći udio, u ustavu spomenutih manjina, Mađara (0,32%), Italijana (0,11%) i Roma (0,17%). Zvanični i nacionalni jezik je slovenski (slov. slovenščina), dok u područjima gdje je naseljena italijanska i mađarska manjina, službeni jezici su i italijanski odnosno mađarski.

Slovenija je svoju državnost zasnovala na plebiscitu o samostalnosti održanom 23. decembra 1990. ali ju je morala i braniti tokom kratkotrajnog slovenskog rata, nakon što je 25. juna 1991. godine proglasila nezavisnost. Po političkom uređenju, ona je parlamentarna demokratija. U Ujedinjene narode primljena je 22. maja 1992. Danas je članica Vijeća Evrope, Svjetske trgovačke organizacije, OSCE-a, NATO saveza, Šengenskog sporazuma i drugih svjetskih organizacija. Pristupila je u punopravno članstvo Evropske unije 1. maja 2004. godine.

Tajland

Tajland je država koja se nalazi u Jugoistočnoj Aziji, u samom srcu Indokineskog poluostrva.

Graniči sa Mijanmarom na sjeveru, Laosom na sjeveru i sjeveroistoku, Kambodžom na istoku i Malezijom na jugu. Na jugu izlazi na Tajlandski zaliv dok njegove zapadne obale zapljuskuju vode Andamanskog mora. Pomorsku granicu dijeli i sa Vijetnamom na jugoistoku i Indonezijom i Indijom preko Andamanskog mora na jugozapadu.

Klima na krajnjem jugu je ekvatorska, dok u ostalim dijelovima zemlje prevladava monsunska klima.

Prema državnom uređenju, Tajland je ustavna monarhija iako su se tokom posljednjih decenija na vlasti smjenjivale parlamentarna demokratija i vojna hunta, usljed mnogih vojnih udara od kojih se posljednji desio 2014. godine.

Glavni i najveći grad države je Bangkok.

Tajland je do 1949. godine bio poznat pod nazivom Sijam.

Urugvaj

Urugvaj, ili zvanično Istočna Republika Urugvaj, odnosno Republika istočno od Urugvaj rijeke je država koja se nalazi u jugoistočnom dijelu Južne Amerike. Na sjeveru graniči sa Brazilom, na zapadu sa rijekom Urugvaj, morskim rukavcem Río de la Plata (Rijeka srebra) i Argentinom na jugozapadu, te sa Atlantskim okeanom na jugoistoku.

Prema procjeni u Urugvaju živi 3,42 miliona stanovnika od čega oko 1,8 miliona u metropolitanskom području njenog glavnog i najvećeg grada Montevidea. Sa površinom od 176.000 km2 Urugvaj je druga najmanja nezavisna država Južne Amerike, veća jedino od Surinama, a također je politički i ekonomski najstabilnija .

Socijalna i politička filozofija
Filozofi
Socijalne teorije
Društveni koncepti
Povezani članci

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.