David Ricardo

David Rikardo, u XVIII st. osmislio teoriju komparativne prednosti uočavajući nedostatke u teoriji apsolutnih prednosti Adama Smitha. Po toj teoriji međunarodna razmjena se vrši na taj način što svaka zemlja proizvodi za svjetsko tržište onu robu za koju ima relativne prednosti, odnosno onu robu koju među mnogim mogućim robama proizvodi najekonomičnije. Posljedica Rikardove teorije komparativne prednosti je maksimizacija kako nacionalne proizvodnje i nacionalnog dohotka, tako i maksimizacija proizvodnje i dohotka u svijetu kao cjelini.

Primjer:

Ako imamo dvije zemlje koje proizvode vino i pivo, i ukoliko zemlja A za 100 sati rada proizvodi 100 litara vina, a za 200 sati rada 100 litara piva, a zemlja B za 100 sati rada 50 litara vina, i za 100 sati rada 100 litara piva, onda će se zemlja A odlučiti samo za proizvodnju vina, a zemlja B samo za proizvodnju piva, i međusobno će razmjenjivati svoje proizvode na tržištu i tako zadovoljiti potrebe kako za vinom, tako i za pivom.


Konkretno za ovaj slučaj:

Zemlji A je za proizvodnju 1 litra vina, potreban 1 sat rada, a za proizvodnju 1 litra piva 2 sata rada. Prema tome, za jedan litar piva, zemlja A moze da proizvede 2 litra vina. Ova zemlja će se opredjeliti za proizvodnju vina.

Zemlji B je za proizvodnju 1 litra vina potrebno 2 sata rada, a za proizvodnju 1 litra piva 1 sat rada. Prema tome, za jedan litar vina, zemlja B moze da proizvede 2 litra piva. Ova zemlja će se opredijeliti za proizvodnju piva.

Zemlja A ima komparativnu prednost u proizvodnji vina, a zemlja B u proizvodnji piva. Razmjenom svojih proizvoda na svjetskom tržištu, doći će do maksimizacije nacionalnog dohotka obje zemlje, a samim tim i do maksimizacije dohotka u svijetu.

Portrait of David Ricardo by Thomas Phillips
David Ricardo
Ricardo - Opere, 1852 - 5181784
Works, 1852
David (čvor)

David se može odnositi na:

David Bowie (London, 8. januar 1947.) britanski rock muzičar i glumac.David C. Jewitt (Engleska, 1958. - ) je britanski astronom.David William Duchovny (Dejvid Vilijam Dukovni) (7. august 1960, New York City, SAD) je američki glumac.David Guetta (rođen 7. novembra 1967 u Parizu) je francuski DJ.David Hilbert (23.1.1862. - 14.2.1943.) je njemački matematičar.David Hume (Dejvid Hjum 1711-1776), bio je škotski filozof i historičar.David (kralj) je bio drugi kralj Kraljevstva Izraela i nasljednik kralja Šaula, vladao je od 1005. p. n. e., do 965. p. n. e.David (Mikelanđelo) - Mikelanđelova skulptura.David Alexander Paterson (Dejvid Aleksander Paterson) (20. maj 1954, Brooklyn, New York City) je američki političar.David Ricardo (18. april 1772 – 11. septembar 1823), britanski politički ekonomista.David Suchet (fon: Dejvid Suše), engleski glumac.David Štrbac, lik iz romana Petra Kočića "Jazavac pred sudom".David Trezeguet (David Trezege; Rouen, 15. oktobar 1977) francuski nogometašDavud, islamski poslanik, kralj David.

Ekonomija

Ekonomija (dolazi od grčke riječi Oikonomia; oikos - kuća, nomos - zakon) je naučna disciplina koja proučava kako društva upotrebljavaju oskudne resurse da bi proizvela određena dobra i usluge i raspodijelila ih među ljudima.

U osnovi gore navedene definicije su dvije ključne zamisli u ekonomiji.

Prvo: Sva su dobra oskudna. Ne postoji način da neka zemlja može proizvoditi beskonačne količine dobara. Iz toga proizlazi da bez obzira na to koliko ekonomija neke zemlje bila razvijena ona ne proizvodi dovoljno da bi mogla zadovoljiti čak i mali broj želja svih svojih stanovnika.

Pošto su želje neograničene, a dobra ograničena ekonomija mora pronaći način da dobra proizvodi na najefikasniji mogući način. Efikasnost je, dakle, druga bitna odrednica savremenih ekonomija.Iz ove dvije zamisli se javljaju tri temeljna pitanja u ekonomiji. To su "šta", "kako" i "za koga" (proizvoditi). Odnosno svako društvo mora izabrati koje će robe proizvoditi, na koji način (više ili manje efikasno) i kako će dobra biti raspodijeljena. Ta tri problema su centralni problemi oko kojih se vrti ekonomija bilo kojeg društva u svijetu.

Ekonomija kao nauka bavi se razotkrivanjem, analizom i produbljivanjem saznanja o ekonomskim zakonitostima i pojavama u društvenoj proizvodnji sa stanovišta analize odnosa proizvodnje (klasična ekonomska teorija), odnosno racionalnosti upotrebe ograničenih resursa i neograničenih ljudskih potreba. Analiza se vrši na makro i mikro nivou.

Merkantilizam

Merkantilizam je ekonomska teorija koja smatra da prosperitet nacije ovisi o njenoj ponudi kapitala i da je globalni volumen trgovine svjetske privrede nepromjenjiv.

Količina kapitala, koju predstavljaju zlatne i srebrne poluge (količina dragocjenog metala u posjedu države), se najviše povećava platnim bilansom sa velikim izvozom i malim uvozom. Merkanitlisti smatraju da bi vlada trebala unaprijeđivati ove ciljeve, igrajući aktivnu protekcionističku ulogu u privredi, tako što će ohrabrivati izvoz i obeshrabrivati uvoz, posebno uz pomoć carinskih dadžbina. Ekonomska politika koja se zasniva na ovim idejama često se naziva merkantilistički sistem.

Merkantilizam je bio vladajuća škola ekonomije tokom ranog modernog perioda (od 16. do 18. vijeka). U pojedinačnim državama doveo je do prvih pojava značajne vladine intervencije i kontrole nad privredom i tokom ovog perioda uspostavljen je veći dio modernog kapitalističkog sistema. Širom svijeta merkantilizam je ohrabrio mnoge evropske ratove tog perioda i davao podstrek evropskom imperijalizmu. Vjera u merkantilizam se počela gubiti u kasnom 18. vijeku kada su pobjedili argumenti Adama Smitha i drugih klasičnih ekonomista. Danas cjelokupni merkantilizam odbijaju svi ozbiljni ekonomisti, iako se na neke elemente gleda sa podrškom.

Novovjekovna filozofija

Protestantizam kao reformacija predstavlja one kulturne, duhovne i emancipatorske faktore nastanka novovjekovne misli. Sa druge strane razvoj robne proizvodnje, predstavlja materijalni faktor razvoja novovjekovne socijalne i političke filozofije. Glavna karakteristika ovog perioda je antropocentrizam za razliku od srednjovjekovnog deocentrizma, što je ustvari rezultat emancipacije uma od teologije. U ovom razdoblju se filozofi polahko vraćaju antičkim uzorima. To je vrijeme povećavanja interesa za prirodne nauke, naročito za matematiku. Odbacuje se geocentričnost i prihvata heliocentričnost. Pod uticajem prirodnih nauka, filozofija gubi svoj metafizički značaj a gnoseologija postaje primarna filozofska disciplina.

Ovo je vrijeme velikih naučnika kao što su Đordano Bruno, Galileo Galilej, Nikola Kopernik, Isaac Newton, Rene Dekart koji su utemeljili nove principe matematike, metematičke logike i fizike koja će biti primarna osnova za dalji razvoj filozofije. Oni su se oslobodili religijskih dogmi pa njihova misao nije bila ograničena religijom, niti vladajućim društvenim odnosima, nego isključivo prirodom proučavanog predmeta. U društvenim naukama javili su se veliki mislioci kao što su Hugo Grocijus, Baruh Spinoza, Tomas Hobs, Žan Batista Viko, David Ricardo, Adam Smith i drugi.

Tada filozofija traga za naučnim metodama.

Javljaju se dva osnovna gnoseološka pravca:

Empirizam

RacionalizamFILOZOFIJA RENESANSEPleton

Nikola Kuzanski

Niccolò Machiavelli

Tomas Mor

Tomazo Kampanela

Đordano Bruno

Erazmo RoterdamskiEmpirizam 17. vijekaFrancis Bacon

Tomas Hobs

John Locke

George Berkeley

David HumeRacionalizam 17. vijekaRene Descartes

Baruch Spinoza

Gottfried Willhelm LeibnizProsvjetiteljstvoPierre Bayle

Monteskje

Volter

Žan Žak Ruso

Giambattista Vico

Johann Gottfried HerderKlasični njemački idealizamImmanuel Kant

Johann Gottlieb Fichte

Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling

Georg Wilhelm Friedrich HegelFilozofska misao u Bosni i HercegoviniMuhamed Skejo Prozorac

Sociologija

Sociologija je nauka koja izučava društvo, podrazumijevajući s tim različite oblike društvenih odnosa, društvenih interakcija i njihov kulturološki aspekt. Područja kojima se sociologija bavi variraju od analiza običnih, svakodnevnih kontakata među anonimnim pojedincima na ulici pa do izučavanja socijalnih interakcija na globalnom nivou. Brojne su oblasti u sociološkoj nauci koje se disciplinarno bave kako i zašto ljudi vode organizirano društvo, bilo kao individue ili kao članovi raznih asocijacija, grupa, institucija i slično. Kao akademska disciplina sociologija se nalazi kao jedna od branši društvenih nauka.

Posebne sociologije izučavaju pojedina područja društva. Posebne sociologije se naglo razvijaju šezdesetih godina 20. vijeka, i to prije svega u zemljama s većom tradicijom u razvoju sociologije općenito (Francuska, SAD, Njemačka i druge).

U izučavanju općih zakonitosti nastanka i razvoja društva, sociologija mora polaziti od zakonitosti koje utvrđuju posebne društvene nauke, izučavajući posebne oblasti društvene stvarnosti ili pojedine društvene pojave. Sociologija daje posebnim društvenim naukama teorijski i metodološki okvir za izučavanje onih oblasti društvene stvarnosti ili pojedinih društvenih pojava koje su predmet njihovog izučavanja, a posebne društvene nauke daju sociologiji, prije svega ogroman empirijski materijal, kao i rezultate do kojih su došle izučavanjem zakonitosti posebnih oblasti društvene stvarnosti i pojedinih društvenih pojava.

Spisak ekonomista

Ovo je alfabetski spisak poznatih ekonomista. Ekonomisti sa ovog spiska su, ili su prije bili vodeći naučnici i teoretčari u oblasti Ekonomije.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.