Budizam

Budizam je jedna od tri velike svjetske religije koja je nastala na području sjeverne Indije prije više od 2500 godina.

Dio serijala članaka
Budizam

Lotus-buddha

Osnivanje

Buda · Sangha
Četiri plemenite istine

Historija

Hronologija · Sabori

Pojmovi

Dharma · Samsara · Karma
Uslovno nastajanje
Pet skupina · Šinjata
Reinkarnacija · Nirvana

Vježbe i dostignuća

Buda · Bodhisatva · Arhat
Savršenstvo · Meditacija

Škole

Theravada · Mahajana
Vađrajana · Rane škole

Spisi

Pali kanon · Mahajana sutre
Tibetanski kanon

Dharma wheel.svg Kategorija:Budizam

Početak

StandingBuddha
Buddha

Osnivač budizma, ili po njegovim vlastitim riječima onaj koji je ovo učenje samo nanovno otkrio, je Šakyamuni Buddha. Buddha nije lično ime već titula koja označava budnog ili probuđenog, onog koji se probudio iz sna o životu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest. Prije nego što je kroz svoje duhovno pregnuće stekao taj naziv, Buddha je nosio ime Siddhartha Gautama, a rođen je kao kraljević u malom kraljevstvu Šakya. Odatle dolazi prvi dio njegova kasnijeg imena, Šakyamuni ili utihnuli mudrac plemena Šakya.

Temelji i nauka

Budizam, Buddhina nauka ili kako ga sami budisti nazivaju Buddhadharma je učenje o duhovnom probuđenju. To je učenje koje je nastalo na temelju Buddhinog izravnog iskustva probuđenja ili uvida u pravu prirodu života i predstavlja detaljno opisan put koji do njega vodi. I pored izuzetnog bogatstva i velike raznolikosti škola, učenja, metoda i praksi koje krase budističku tradiciju, a koja su nastajala i razvijala se kroz mnoge vijekove i različite kulture, poruka budizma je i danas vrlo jasna, i podjednako relevantna za naše iskustvo života kao što je to bila i prije više od 2500. godina. Pročitamo li neke od Buddhinih govora upućene njegovim učenicima, ili neke od razgovora koje je vodio, vidjet ćemo da su pitanja na koja je Buddha odgovarao u osnovi ista ili vrlo slična pitanjima koja i mi danas postavljamo. Budizam se tako smatra univerzalnim učenjem koje nije određeno stranom svijeta s koje dolazi, već koje se obraća čovjeku i onome što je u njegovom životu temeljno i neovisno o njegovoj geografskoj, etničkoj, kulturnoj ili društvenoj pripadnosti. Uzimajući nezadovoljstvo kao i čovjekovu vječnu težnju za srećom i sigurnošću kao zajednički nazivnik svekolikog ljudskog iskustva, Buddha je ukazao na uzroke nezadovoljstva, ustanovio da je te uzroke moguće ukloniti i pokazao put kojim je to moguće učiniti. Buddhin Plemeniti put moralnosti, meditacije i mudrosti nije promijenio samo živote onih koji su ga aktivno upražnjavali, već se njegov uticaj odrazio i na sva ostala područja društvenog i kulturnog života zemalja u kojima se budizam udomaćio. Budizam je u svakoj od njih širio duh nenasilja, tolerancije, prijateljstva, blagonaklonosti, poštovanja prirode i ostalih oblika života.

Temeljna shvatanja Buddhinog nauka su vrlo izravna i upotrebljiva u praksi. Loša i nepovoljna djela koja činimo nisu posljedica naše izvorno zle prirode, već dolaze iz neznanja. Iz neznanja o prirodi života nastaju pohlepa i odbojnost, a iz njih svi ostali jadi poput ljutnje, želje za povređivanjem, straha, zavisti, ljubomore, prianjanja, nestrpljenja i uznemirenosti koji ljudski život u osnovi čine nesigurnim, teškim, bolnim, a ljudske odnose neskladnima i zamršenima. Da bi izašli iz ovog stanja duboke uronjenosti u tokove života čije kretanje često ne razumijemo i nad kojima imamo vrlo malu ili nikakvu vlast, budizam nas upućuje kako smirivanjem uma, razvijanjem svjesnosti i razumijevanja, te njegovanjem pozitivnih emocija uzeti konce života u vlastite ruke. Drugim riječima, da bi uopće započeli duhovni razvoj čiju kulminaciju budizam vidi u ostvarenju budastva, trebamo prije svega postati autentično ljudsko biće. To znači izgraditi samopouzdanje, objediniti energiju, osvijestiti prirodu svojeg djelovanja i njegove posljedice, odnosno usvojiti određena moralna načela vladanja i imati jasnu viziju svojeg daljnjeg duhovnog razvoja. To također znači otpuštanje mnogih nepotrebnih napetosti i strepnji i početak jednog slobodnijeg, skladnijeg, smislenijeg i sretnijeg života. Takvo postignuće nije dalek i nedostižan ideal, njemu vode već prvi koraci na Buddhinom putu moralnosti, meditacije i mudrosti. Kao što izreka kaže - kao što veliki okean na površini, u sredini i na dnu ima samo jedan okus, okus soli, tako i Dharma na početku, u sredini i na kraju ima samo jedan okus, okus oslobođenja.

Smisao

Budizam nije religija u onom uobičajenom smislu te riječi, jer Buddha nije bio ni bog ni prorok ni mesija. Budizam ne nudi učenje u koje treba vjerovati, niti njegova filozofija služi produbljavanju znanja o stvarnosti samo tog znanja radi. Budizam radije upućuje na to što činiti, omogućujući tako stvarnu i cjelovitu promjenu. Kao što je rekao Buddha, kada je neko pogođen strijelom njemu nije najpreče saznati ko je tu strijelu odapeo, iz koje je kaste, od kakvog je drveta izrađen luk - najpreče je strijelu izvaditi i spasiti život. Bez obzira na to što budistička misao nerijetko seže do izuzetnih dubina, ona ni u jednom trenutku ne gubi niti napušta tu osnovnu svrhu. Sredstva filozofije su riječi, logika i razum. Budizam, služeći se tim sredstvima, vodi iskustvu koje je onkraj riječi, onkraj logike i onkraj razuma, vodi nas istini o prirodi stvarnosti same koja nadilazi sva gledišta, pa čak i ona koje sam budizam drži ispravnima. To je iskustvo potpune slobode od patnje i svih oblika uvjetovanosti, iskustvo u kojem se otkriva naša prava priroda neuvjetovane mudrosti i bezgraničnog saosjećanja.

Izvaci budizma

Četiri plemenite istine su jedno od temeljnih učenja budizma:

  1. Dukkha: u životu je neizbježno iskustvo trpnje i frustracije;
  2. Samudaya: iskustvo trpnje nastaje zbog pogrešno usmjerene žudnje, uvjetovane neznanjem;
  3. Nirodha: sloboda od pomućene žudnje vodi prema svršetku trpnje;
  4. Marga: sloboda se može naći slijeđenjem osmerostruke staze, koju je iznio Buddha.

Četvrta plemenita istina je osmerostruka staza:

  1. ispravno gledište
  2. ispravna namjera
  3. ispravan govor
  4. ispravan čin
  5. ispravan život
  6. ispravan napor
  7. ispravna usredotočenost
  8. ispravna svjesnost

Učenje budizma nalazi se i u zbiru svetih spisa koji se zovu "tri košare" ili Tripitaka: Vinaya Pitaka govori o redovničkoj disciplini; Sutra Pitaka govori o doktrini, npr. o zakonitostima karme i duhovnog buđenja; Abhidharma Pitaka govori o skolastičkoj doktrini.

Pagoda Shwedagon u Rangoonu jedan je od najstarijih budističkih hramova, pokrivena je zlatom i natkrita "kišobranom" s više o 4000 dijamanata. Zlatna je pagoda poznata jer se u njoj nalazi Buddhina kosa, sandale i obuća, a smještena je u dobro očuvanim podrumima.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

1. milenij p. n. e.

1. milenij p. n. e. je period koji pokriva Željezno doba i uspon prvih velikih carstava.

Prvi takav primjer je Neo-asirsko carstvo, koje su slijedili Perzijanci, odnosno dinastija Ahemenidi. U Grčkoj je u u to doba počela Klasična antika preko kolonizacije Velike Grčke te dostigla svoj vrhunac u helenizmu. Završetak milenijuma je obilježio uspon Rima kao prvog svjetskog carstva na Zapadu.

U Južnoj Aziji se Vedska civilizacija preobrazila u Maurijsko Carstvo. Rani Kelti su dominirali Centralnom Evropom dok aw Sjeverna Evropa nalazila u Predrimskom Željeznom dobu. Skiti su dominirali Centralnom Aziji.

U Kini, je Period Proljeća i Jeseni obilježio uspon konfucijanizma. Pred kraj milenijuma, kineska dinastija Han počinje širiti kinesku vlast i utjecaj prema Centralnoj Aziji, gdje se počinje dodirivati s indo-grčkim i iranskim državam.

U Centralnoj Americi se uspinje Civilizacija Maja, dok Africi Drevni Egipat počinje slabiti, a etiopska civilizacija svoj uspon.

Milenijum je zabilježio nastanak religija kao što su judaizam, zoroastrizam, hinduizam (vedska religija andi Vedanta), džainizam i budizam.

U grčko-rimskoj Evropi, Indiji i Kini se razvija književnost.

Stanovništvo svijeta tokom milenijuma naglo raste i dostiže brojku od 170 do 400 miliona ovisno o procjenama.

520-e

520-e su decenija koja je počela 1. januara 520. i završila 31. decembra 529.

6. vijek p. n. e.

6. vijek p. n. e. počeo je na prvi dan 600. p. n. e. a završio na posljednji dan 501. p. n. e.

Ovaj je vijek bio karakterističan po tome što su tada u Aziji nastale ili se naglo razvile mnoge svjetske religije. U Iranu je Zoroaster zagovarao dualistički koncept zorastrizma. U Indiji se razvio džainizam, a nakon njega je Buda počeo propovijedati budizam. U Kina|Kini je Konfucije razvio konfucijanizam, a Lao Zi razvio taoizam.

Na Bliskom Istoku se početkom vijeka kao dominantna država nametnulo Neo-babilonsko Carstvo pod Nabukodonosorom Velikim. Ono je progutalo mnoge manje države, uključujući Kraljevstvo Juda čiji je glavni grad osvojen, a stanovništvo prognano u babilonsko ropstvo - događaj koji je imao važan utjecaj na razvoj judaizma. Sredinom vijeka pod Kirom Velikim nastaje Perzijsko Carstvo koje je pokorilo ne samo Babilonce, nego i Egipat, postavši tako svjetsko carstvo, odnosno najveća i najmoćnija država u dotadašnjoj historiji.

Na evropskom kontinentu se među raznim narodima kao dominantna grupa počinju nametati Kelti, dok u zapadnom Mediteranu trgovačka republika Kartaga postaje velika sila. Istovremeno u polisima Antičke Grčke cvate ne samo trgovina, nego i kultura u obliku filozofije, koje će postati temelji zapadne civilizacije.

Buda

Siddharta Gaotama Buda je osnivač filozofskog i vjerskog učenja budizma. Buddha znači prosvijetljeni, onaj koji je spoznao istinu, smisao života.

Dinastija Han

Dinastija Han predstavlja zlatno doba u kineskoj umjetnosti, politici i tehnologiji. Po moći i veličini bila je oko 100. godine ravna Rimskom Carstvu.

Fundamentalizam

Fundamentalizam (lat. fundamentum - osnova) je način mišljenja u kome se određena načela smatraju za suštinske istine koje, bez obzira na njihov sadržaj imaju nepromjenljiv i neprikosnoven autoritet. Supstancijalni fundamentalizmi imaju malo ili ništa zajedničkog osim što njihove pristalice obično pokazuju ozbiljnost i vatrenost koje proističu iz doktrinarne čvrstine. Iako se obično dovodi u vezu sa religijom i doslovnom istinom svetih spisa fundamentalizam se susreće i u političkim doktrinama. Štaviše i za liberalni skepticizam može se reći da sadrži fundamentalno vjerovanje da sve teorije treba dovesti u pitanje. Iako se termin često koristi pežorativno da bi označio nefleksibilnost, dogmatizam i autoritarizam, fundamentalizam može da izrazi i nesebičnost i odanost načelima.

Japan

Japan (japanski: 日本国 - Nippon/Nihon, doslovno "Zemlja gdje izlazi sunce" ili "Zemlja izlazećeg sunca" tj. skraćeno "izvor sunca") je ostrvska država u istočnoj Aziji. Smješten je u Tihom okeanu i leži istočno od Japanskog mora, Istočnokineskog mora, Kine, Sjeverne Koreje, Južne Koreje i Rusije i prostire se od Ohotskog mora na sjeveru do Istočnokineskog mora i Tajvana na jugu.

Japan je stratovulkanski arhipelag koji se sastoji od 6.852 ostrva. Četiri najveća ostrva su Honshu, Hokkaido, Kjušu i Šikoku i čine oko devedeset sedam posto površine Japana. Sa 126 miliona stanovnika, Japan se nalazi na desetom mjestu najmnogoljudnijih država. Glavni i najveći grad je Tokio u kojem živi 9,1 milion stanovnika.

Arheološka istraživanja pokazuju da je Japan bio naseljen još od Gornjeg paleolita. Prvi pisani trag o Japanu nalazimo u kineskim historijskim tekstovima iz 1. stoljeća. Uticaj iz drugih krajeva, najviše carske Kine, zatim razdobljem izolacije i zapadnoevroskim uticajem, je okarakterizirao historiju Japana. Od 12. stoljeća do 1868. godine Japanom su vladali feudalni vojni Šoguni koji su vladali u ime cara. Japan je ušao u dugi period izolacije početkom 17. stoljeća a završen je 1853. godine kada je flota SAD-a pritisnula Japan da se otvori prema Zapadu. Gotovo dva desetljeća intertnih sukoba i pobuna su pratili cara Meijia koji je proglasio Japan carstvom 1868. godine sa carem kao Božanskim simbolom nacije. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća pobjede u Prvom kinesko-japanskom ratu, Rusko-japanskom ratu i Prvom svjetskom ratu su omogućili Japanu da proširi svoje carstvo tokom perioda povećanog militarizma. Drugi kinesko-japanski rat 1937. godine je proširen na Drugi svjetski rat 1941. godine a završio se krajem 1945. godine atomskim napadom na Hirošimu i Nagasaki. Nakon usvajanja rividiranog ustava 1947. godine, Japan je zadržao unitarnu ustavnu monarhiju sa carom na čelu i izabranim zakonodavnim tijelom pod nazivom Kokkai.

Japan je danas velesila i članica UN-a, G7, G8 i G20. Ova zemlja ima treću po veličini ekonomiju na svijetu po nominalnom BDP-u i četvrtu najveću ekonomiju na svijetu po paritetu kupovne moći. Također je i peti najveći izvoznik na svijetu i peti najveći uvoznik. Iako se Japan odrekao prava da objavljuje rat, ima modernu vojsku i osmi najveći svjetski vojni budžet ali je koristi za samoodbranu i mirovne svrhe. Japan je razvijena zemlja sa visokim standardom života i indeksom ljudskog razvoja, čije stanovništvo ima najviši životni vijek i treću najnižu stopu smrtnosti novorođenčadi na svijetu. Japan je rangiran kao prva zemlja po Brand Indeksu i najbolja je rangirana zemlja Azije po Globalnom mirovnom indeksu.

Jugoistočna Azija

Jugoistočna Azija je subregija Azije koja leži na presjeku geoloških ploča obilježenih jakom seizmičkom i vulkanskom aktivnošću. Ostrvski lukovi i arhipelazi nalaze se jugoistočno i istočno od azijskog kopna.

Kina

Kina (pojednostavljeno kinesko pismo: 中国; tradicionalno kinesko pismo: 中國; pinyin: Zhōngguó ), službeno Narodna Republika Kina (pojednostavljeno kinesko pismo: 中华人民共和国; pinyin: Zhōnghuá Rénmín Gònghéguó), jest suverena država koja se nalazi u istočnoj Aziji. Smještena je na istoku Azije, zauzevši gotovo četvrtinu azijskog kopna. Ima morsku obalu od 14.500 km i graniči sa četrnaest država: Vijetnam, Laos, Mjanmar, Butan, Nepal, Indija, Pakistan, Afganistan, Tadžikistan, Kirgistan, Kazahstan, Rusija, Mongolija i Sjeverna Koreja.

Sa površinom od 9,6 miliona km2 Kina je četvrta najveća država na svijetu kao i najmnogoljudnija država, s populacijom od preko 1,35 milijardi stanovnika. Narodna Republika Kina je jednopartijska država kojom upravlja Komunistička partija. Administrativno je podijeljena na 22 provincije, pet autonomnih regiona, četiri samoupravna grada (Peking, Tianjin, Šangaj i Chongqing) i dva regiona sa specijalnim statusom (Hong Kong i Makao). Kina tvrdi da je Tajvan njena 23. provincija.

Glavni grad je Peking dok je najmnogoljudniji grad Šangaj, ujedno i jedan od najmnogoljudnijih gradova svijeta.

Mjanmar

Mjanmar, država koja je do 1989. godine postojala pod nazivom Burma, smještena je u jugoistočnoj Aziji u zapadnom dijelu Indokineskog poluotoka.

Nirvana

U indijskim religijama budizmu, jainizmu i hinduizmu, nirvāna (sanskrit: निर्वाण, pali: Nibbāna, kineski: 涅槃; pinyin: niè pán), što doslovno znači "nestajanje" i/ili "gašenje", jest vrhunac jogijeve potrage za oslobođenjem. Siddhartha Gaotama, poznatiji kao Buda, opisao je dharmu kao "...splav na kojoj se prelazi rijeka. Samo bi luđak ponio splav sa sobom nakon što stigne na obalu slobode." Osim toga, hinduizam i džainizam koriste tu riječ da opišu stanje mokshe, a riječ se navodi i u više hinduskih tantričkih tekstova, kao i u Bhagavad-giti.

Novi Zeland

Novi Zeland je ostrvska država koja se nalazi u jugozapadnom dijelu Tihog okeana a čine je sjeverno i južno ostrvo. Članica je Commonwealtha. Površina Novog Zelanda je 268.680 km2 a ima oko 4,1 milion stanovnika. Glavni grad je Wellington iako je najpopularniji grad u državi Auckland. Nalazi se oko 1.500 km istočno od Australije preko Tasmanskog mora i oko 1.000 km južno od pacifičkih ostrva Nove Kaledonije, Fidžija i Tonga. Zbog svoje udaljenosti, Novi Zeland je bila jedna od posljednjih zemalja koju su naselili ljudi. Tokom svoje duge izoliranosti, na Novom Zelandu se razvio bujan životinjski i biljni svijet.

Reljef je uglavnom planinski. Na Novom Zelandu postoje nekoliko aktivnih vulkana. Najviši vrh je Kuk, visok 3.760 metara. Klima je suptropska i umjerena. Jezera su vulkanskog porijekla. Turizam je veoma razvijen. Novi Zeland su prvi naselili Maori, a otkrio ga je Abel Tasman 1641. godine.

Religija

Za većinu osoba religija je organizirani sistem vjerovanja i bogoslužja koje stavljaju Boga u središte.

Za neke druge religija označava vjerovanje u veći broj bogova a postoje i osobe koje ne posjeduju neku tradicionalnu vjeru ili religiju već prakticiraju neku vrst vjerovanja na svoj lični način, nevezano od organizovanih religija.

Ipak većina zemaljskog stanovništva vjeruje da je nekakva vrhunaravna sila uticala na stvaranje svijeta i da ima bar donekle uticaj i na život pojedinaca.

U današnje vrijeme religija je sistematizirana na primitivne religije: animizam i supernaturalizam te svjetske religije: teizmi i sistemi apstraktnih vjerovanja (taoizam, budizam).

Svastika

Svastika ili kukasti krst (iz sanskrita - objekat koji donosi sreću) je simbol oblika jednostranog krsta sa savijenim krakovima pod pravim uglovima okrenutim na desnu ili lijevu stranu. Arheološki dokazi ukrasa u obliku svastike datiraju još iz neolitika. Svastika kao simbol kroz historiju se javljala u brojnim kulturama širom svijeta. U modernom svijetu najčešće se koristi u indijskoj kulturi kao geometrijski motiv ili religiozni simbol u istočnim religijama kao što su hinduizam, budizam i jainizam.

Zbog korištenja od strane Nacističke Njemačke kao simbola, svastika je postala omražen simbol širom svijeta, a u nekim zemljama je i zabranjeno njeno korištenje.

Tadžikistan

Tadžikistan (tadžički: Ҷумҳурии Тоҷикистон, Çumhuriji Toçikiston), službeno Republika Tadžikistan, ranije poznata i kao Tadžička Sovjetska Socijalistička Republika) je država u Srednjoj Aziji. Planinska je zemlja, bez izlaza na more, sa procjenjenih 8,7 miliona stanovnika (2016) i površinom od 143.100 km2. Graniči sa Afganistanom na jugu, Uzbekistanom na zapadu, Kirgistanom na sjeveru i Kinom na istoku.

Tradicionalna je domovina tadžikistanskog naroda.

Teritorija koja danas sačinjava Tadžikistan je nekada kroz historiju bila dom nekim starim kulturama, uključujući grad Sarazm iz perioda neolita i bronzanog doba, a poslije i dom kraljevstvima kojima su vladali narodi različitih vjera i kultura, uključujući i oksusovu civilizaciju, Andronovsku kulturu, budizam, nestorijanstvo, kršćanstvo, zoroastrizam, manihejstvo i islam. Područjem su vladala brojna carstva i dinastije, uključujući prvo, Ahemenidsko perzijsko carstvo, Sasanidsko carstvo, Heftalitsko carstvo, Samanidsko carstvo, Mongolsko carstvo, Timuridsko carstvo, Rusko carstvo a potom i Sovjetski Savez, čijim raspadom 1991. godine Tadžikistan proglašava nezavisnost i postaje nezavisna nacija. Građanski rat se vodio skoro odmah nakon nezavisnosti, u periodu od 1992. do 1997. godine. Od kraja rata, novonastala politička stabilnost i strana pomoć omogućili su rast ekonomije države.

Tadžikistan je predsednička republika koja se sastoji od četiri provincije. Većina tadžikistanskog stanovništva pripada tadžikistanskoj etničkoj grupi koja govori tadžički jezik (dijalekat perzijskog jezika). Mnogi Tadžici takođe govore ruski kao svoj drugi jezik. Gorno-Badahšanska oblasta Tadžikistana uprkos svojoj rijetkoj naseljenosti dom je neverovatnoj jezičkoj raznolikosti koju između ostalog sačinjavaju Rušani, Šugnijski, Iškašimski, Vahanski i tadžički jezik. Planine pokrivaju više od 90% zemlje. Privreda Tadžikistana je u tranziciji iz nekadašnjeg socijalističkog u kapitalistički sistem i u velikoj mjeri zavisi od tranzicionu ekonomiju koja je veoma zavisna od doznaka, proizvodnje aluminijuma i pamuka.

Tibet

Tibet je geografska regija na Tibetanskom platou, u centralnom dijelu Azije, sjeveroistočno od Himalaja. Predstavlja tradicionalnu postojbinu kako Tibetanaca tako i drugih etničkih grupa kao što su Monpe, Qiang i Lhoba, a također je naseljen i brojnom zajednicom Han Kineza i pripadnika Hui naroda. Tibet predstavlja najvisočiju regiju na Zemlji, sa prosječnom nadmorskom visinom od 4900 m.

Ekonomijom Tibeta dominira poljoprivreda, iako je turizam posljednjih decenija u progresu. Dominantna religija u Tibetu je tibetanski budizam. Pored budizma zastupljen je i Bon, koji je sličan tibetanskom budizmu a postoje i zajednice tibetanskih muslimana i kršćana. Tibetanski budizam je ostvario primarni uticaj na umjetnost, muziku i festivale u regiji Tibeta. Tibetanska arhitektura odražava kineske i indijske utjecaje.

Zastava Butana

Zastava Butana se sastoji od bijelog zmaja na crvenoj i narandžastoj podlozi. Zastava je podijeljena iz donjeg lijevog ugla na dva trokuta. Gornji trokut je žut, a donji narandžast. Zmaj je smješten na graničnu liniju, okrenut od donjeg ugla.

Ova zastava sa manjim izmjenama se koristi od 19. vijeka, a svoj sadašnji oblik dobila je 1960.

Zmaj prikazan na zastavi je Pijani zmaj ili Zmaj grom koji predstavlja lokalno ime Butana, zemlja Zmaja. Zmaj ima dragulje u svojim kandžama, što predstavlja bogatstvo. Žuta boja predstavlja sekularnu monarhiju, a narandžasta budizam.

Zastava Šri Lanke

Zastava Šri Lanke je usvojena 1950. Sastoji se od lava na grimiznoj pozadini sa četiri liske koji u prednjoj desnoj šapi drži mač. Okolo je žuti okvir a sa lijeve strane se nalaze dvije pruge šafran i zelene boje.

Zastava nosi višestruku simboliku:

Lav - etnička pripadnost naroda ove zemlje

Liske Ficus religiosa - Budizam i četiri osobine: ljubaznost, prijaznost, sreća i mirnoća.

Lavov mač - nezavnisnost zemlje

kovrdže na lavovoj grivi - religijska predanost, meditacija i mudrost

Lavov rep - sveti put Budizma

Drška mača - elementi vode, vatre, zamlje i vazduha.

Lavov nos - inteligencija

Dvije prednje šape lava - čistoća pri rukovanju bogatstvom

Vertikalna narandžasta pruga - etničost Tamila

Vertikalna zelena pruga - Islam i Morički etnicictet

Žuti okvir - Budistički svećenici

Grimizna podloga - druge religije manjine.

Šri Lanka

Šri Lanka, službeno Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka, ostrvska je država u južnoj Aziji. Zauzima ostrvo Šri Lanku (u prošlosti zvano i Cejlon), te nekoliko manjih ostrva u Indijskom okeanu, jugoistočno od Indijskog potkontinenta.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.