Bilijar

Bilijar je obiman pojam koji označava širok spektar igara za čije je odigravanje potreban stol prekriven posebnim platnom, štap (ke ili tak) i određen broj kugli. Takmičenje može biti pojedinačno ("1 na 1") ili u parovima. Igrači(ce) za pomicanje kugli koriste isključivo vrh štapa prema jasno određenim pravilima. Usprkos višestoljetnoj popularnosti bilijara kao omiljene zabave i razbibrige, profesionalno doba nastupilo je tek sredinom 20. stoljeća.[1] Osim u posebnim klubovima namijenjenim igranju raznih verzija bilijara, stolovi posvećeni neformalnoj igri uz mnogo opuštenija pravila nalaze se u povećem broju kafića.

Tri su glavne podjele igre, zasnovane na svojstvima stola:

  • karambol - zajednički naziv za igre na stolu bez rupa (džepova) u kojima igrač u jednom udarcu nastoji vlastitom kuglom pogoditi protivničku i zajedničku;
  • igre na stolovima s rupama - u ovu kategoriju spadaju popularne "osmica" i "devetka", kao i "desetka", straight pool i ostale verzije;
  • snuker - zasebna igra s drugačijim pravilima od već navedenih.
Billard
Početno razbijanje bilijarskih kugli

Historija

Jean Béraud Le Billard
Igranje bilijara u Francuskoj krajem 19. stoljeća.

Historičari su složni oko činjenice da se bilijar razvio na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće iz igara koje su se odvijale na travi (odatle učestalo korištenje zelene boje na bilijarskim stolovima), odakle se zaključuje da su, slikovito rečeno, sportska "rodbina" bilijara golf i kroket, a "svojta" kuglanje i boćanje. Bilijar je u zatvoreni prostor prvi premjestio francuski vladar Luj XI davne 1470. godine, a ta igra prelazi Atlantik početkom 19. stoljeća.

Oprema

Osim kugli, štapa i stola, za neometano odvijanje igre potrebno je još nekoliko predmeta; među njima su najbitniji trokut, "kiks" (kreda) i pomoćni štapovi. Određeni broj profesionalaca nosi posebnu rukavicu na slabijoj ruci, odnosno onoj koja ne drži štap, u svrhu njegovog kvalitetnijeg klizanja po ruci koja stabilizira ciljanje.[2]

Štap

Štap (ke, fra. queue) neophodan je za normalan tok igre; igračima je dozvoljeno udarati kugle samo njegovom kapicom (vrhom) izrađenom od tvrdo štavljene kože. Da bi se poboljšalo trenje pri udarcu vrha štapa o kuglu, vrh se premazuje kiksom (tvar po izgledu slična kredi, a po sastavu i namjeni poput magnezija koji gimnastičari koriste za ruke, protiv proklizavanja). Izuzevši snuker, gdje igrač tokom čitave karijere zbog efikasnosti nastoji ne mijenjati štap, ostale verzije bilijara karakterizira korištenje većeg broja štapova unutar jednog dvoboja, zavisno od prirode udarca koji se treba izvesti. Štapovi nisu jednodijelni, nego se najčešće dva dijela spajaju na određenom mjestu. Najbolje igraće osobine imaju štapovi izrađeni od drveta (javor, jasen,...), dok se po kafićima mogu često pronaći štapovi od umjetnih materijala (grafit) koji, iako skromnih mogućnosti za igru, imaju osobinu da ih je nemoguće slomiti, što je u ambijentu gdje su piće i muzika primarni sadržaji puno važnije od toga kakvi se potezi njima mogu odigrati.

Snuker

Kapica[3] štapa za snuker uža je od svih ostalih; njen promjer iznosi 8.5-11 mm, što omogućuje dodatnu preciznost prilikom manevriranja bijelom kuglom. Ono što izdvaja štapove za snuker od ostalih jest činjenica da na njihovoj okrugloj dršci postoji ravna ploha koja omogućuje igraču da štap drži okrenut (oko svoje osi) uvijek na isti način, odnosno da ga zakreće tokom igre kako bi ravnomjerno koristio vrh štapa i pravilno ga trošio. Osim toga, mjesto spajanja (najčešće) dvaju dijelova štapa udaljeno je od sredine prema dršci na 66-75% ukupne dužine. Kvalitetni štapovi za snuker izrađuju se od jasena.

Ostale verzije bilijara

KSA billiard boards
Stol za karambol.

Igračima "osmice", "devetke" i sličnih verzija svojstveno je korištenje većeg broja štapova unutar jednog dvoboja. Štap za početno razbijanje kugli teži je od onog kojim se igra ostatak dvoboja, iako većina igrača ima i deblji te širi štap za "massé" ("felšane") udarce koje koriste i prilikom preskakanja kugli ("jump shot"). Najfiniji i najčešće korišteni štap težak je između 500 i 600 grama (18-21 unca), dok onaj za "massé" udarce teži i do 850 grama (30 unca). Promjer kapice (vrha) "normalnog" štapa iznosi 12.75-13.25 mm.

Štapovi namijenjeni karambolu u pravilu su lakši i kraći od ostalih; dugi su oko 140 cm (10-20 cm manje od drugih) i težine 470-520 g. Kapica je, također, manjeg promjera (11-12 mm), što smanjuje mogućnost pogreške prilikom manevriranja težim kuglama za karambol. Štapovi bivaju izrađeni od kvalitetnog sjevernoameričkog javora.

Kugle

Billiard ball comparison
Promjer bijelih kugli raznih igara, slijeva nadesno:
  • ruski bilijar – 68 mm
  • karambol – 61.5 mm
  • "američki" komplet kugli za "osmicu" – 57 mm
  • britanska osmica – 56 mm
  • snuker – 52.5 mm
  • bilijar namijenjen djeci – 51 mm

Broj, dizajn i veličina kugli razlikuju se ovisno o verziji. Kugle za karambol većeg su promjera i dolaze u kompletu od tri ili četiri, ovisno o vrsti igre. Kugle za "osmicu" dolaze u "američkom" kompletu od šesnaest; bijela, crna i po sedam "punih" te "praznih", a isti set kugli koristi se i u "devetki" te "desetki". Za odigravanje "britanske osmice" potrebno je 16 kugli manjeg promjera od onih korištenih u "osmici": sedam žutih, sedam crvenih (ili plavih) te po jedna bijela i crna kugla. Kugle za snuker najmanje su od navedenih − 15 crvenih, šest "obojenih" i jedna bijela kugla standardiziranog su promjera od 52.5 mm, uz dozvoljeni otklon od 0.05 mm.

Za razliku od slonovače, prijašnjeg materijala korištenog za izradu kugli, danas se proizvođači oslanjaju uglavnom na bakelit, celuloid[4], plastiku i kristalit.

Stol

Kakve god dimenzije stola bile, širina je upola manja od dužine.[5] Prostor predviđen za kretanje kugli[6] na stolovima korištenim za takmičenja u "osmici" i "devetki" dimenzija su 9 x 4.5 stopa, odnosno približno 254 x 127 cm.[7] Stolovi namijenjeni istim igrama, ali unutar ugostiteljskih objekata ili vlastitih domova često su manji za jednu do dvije stope. Karambolski stolovi veći su od onih za "osmicu" za 1 stopu - dimenzije su približno 3 x 1.5 m.

Stolovi za snuker najvećih su proporcija, 12 x 6 stopa, odnosno 366 x 183 cm. Površina po kojoj se igra snuoker brža je, što znači da kugle po njoj putuju većom brzinom.

Platno po kojem se igra odvija najčešće je zelene boje, no uobičajene su i plava te crvena.

Trokut

9ball
Okvir za slaganje kugli u "devetki" u obliku romba.

Trokut je uobičajeno ime za plastični, drveni ili aluminijski okvir koji olakšava slaganje kugli prije početnog udarca, ali on nije u svim igrama trokutast. Iako je u "devetki" veoma lahko složiti 9 kugli koristeći trokut, taj okvir u profesionalnim takmičenjima u obliku je romba.

Kugle su u većini igara posložene (iz tačke gledišta igrača koji se sprema na izvođenje početnog udarca) u formaciju 1-2-3-4-5. U "devetki" je ta formacija nešto izmijenjena (1-2-3-2-1, devetka u sredini), dok se u "desetki", relativno novoj igri, koristi 1-2-3-4 (desetka u sredini trećeg reda).

Pomoćni štapovi

Kad igrač nije u mogućnosti kvalitetno ciljati upotrebom isključivo vlastitih ruku, poseže za pomoćnim štapovima. Njihov se dizajn razlikuje; u "osmici", "devetki" i sličnim igrama pomoćni štap najčešće ima spojen metalni produžetak u obliku slova X na drveno tijelo štapa, iako se u posljednje vrijeme izrađuju višenamjenski produžeci.[8]

U snukeru postoje čak tri vrste pomoćnih štapova:

Billiard Chalk and Cue
Nanošenje "krede" na štap.
  • standardni pomoćni štap ("rest") koristi se u situacijama kad se bijela kugla nalazi izvan dosega igračevih ruku
  • "pauk" se koristi kad je potrebno podignuti štap zbog kugle koja se nalazi tik ispred bijele i koja ometa njeno usmjeravanje, ali to nije moguće zbog velike udaljenosti
  • "labud" je namijenjen iznimno kompliciranim situacijama kad je potrebno ujediniti već spomenute pomoćne štapove, tj. prilikom visinskog ciljanja, kad je bijela kugla izvan igračeva dosega.

Kiks

Kiks (pogrešno, ali ustaljeno kreda) označava plavkastu tvar na bazi silikata; dakle, nije ni blizu kredi, koja je po hemijskom sastavu kalcij-karbonat (CaCO3). Profesionalci nanose kiks prije svakog udarca zbog povećanja trenja i, shodno tome, značajnog smanjenja mogućnosti za pogrešku prilikom ciljanja. Uobičajeno je prilikom takmičenja očistiti igraće platno nakon nekoliko igara zbog nakupina "krede" koje utječu na ponašanje kugli na stolu.

Reference

  1. ^ Historija bilijara
  2. ^ Priče Ivice Putnika i ostalih profesionalaca
  3. ^ U upotrebi su i kapica i vrh
  4. ^ Celuloid - hemijski rječnik i glosar
  5. ^ Općenite informacije o stolovima
  6. ^ Kugle se kreću po platnu koje tvori igraću površinu, čije su dimenzije napisane
  7. ^ Dimenzije stolova
  8. ^ Dizajn pomoćnih štapova

Vanjski linkovi

Avaz Business Center

Avaz Buisness Center je toranj novinske kuće Avaz sagrađen je 2005. Izgrađen je na mjestu tornja novinske kuće Oslobođenje koji je porušen u ratu. Vlasnik je Fahrudin Radončić. U septembru 2007. u ovom tornju otvoren je luksuzni hotel u BiH Radon Plaza.

Banovići

Banovići su općina i rudarski grad u sjeveroistočnoj Bosni. Grad je smješten na sjeverozapadnim obroncima planine Konjuh na nadmorskoj visini između 330 i 380 metara, na magistralnom putu koji povezuje dva industrijska centra Tuzlu i Zenicu, i Tuzlanski i Zeničko-dobojski kanton.

Površina banovičke općine je 185 km2 što iznosi 0,34% od cjelokupne teritorije Bosne i Hercegovine.

Duke Nukem 3D

Duke Nukem 3D je FPS razvijen od strane 3D Realms-a, a izdat 29. januara 1996. godine od strane Apogee Software-a, prati avanture lika Duke Nukem-a, prikazanog u ranijim platformskim igrama Duke Nukem te Duke Nukem 2D.

Dvorac Schönbrunn

Dvorac Schönbrunn (njemački: Schloss Schönbrunn [ʃøːnˈbʁʊn]) nalazi se u u trinaestom Bečkom gradskom okrugu Hietzingu i jedan je od najvažnijih historijskih i kulturnih spomenika Austrije. Ime dvorca potiče iz 1619. godine od Matije, cara Svetog rimskog carstva, koji je pronašavši arteški bunar u blizini današnjeg dvorca, poviknuo: "Kakav lijepi izvor!" Welch’ schöner Brunn

Izgrađen je kao rezidencija carice Eleonore Gonzage između 1638. i 1643. godine, a u vrijeme druge turske opsade Beča 1683. biva razrušen, te 1687. godine Leopold I, gradi za svog nasljednika Josipa I, reprezentativnu građevinu, koju projektno izvodi arhitekt iz Graza Johann Bernhard Fischer von Erlach.Tek od 1743. godine u vrijeme vladavine carice Marije Terezije projektima arhitekata Nikolausa Pacassija i Johanna Ferdinanda Hetzendorfa von Hohenberga, dvorac dobija današnji izgled. Barokna palača je bila od polovine 18. stoljeća pa sve do kraja prvog svjetskog rata, ljetna rezidencija austrijske carske porodice. U to vrijeme je dvorac kulturno i političko središte Habsburške dinastije. Za vrijeme Austro-ugarske monarhije dvorac se naziva Lustschloss Schönbrunn.

Schönbrunn je najveći dvorac u Austriji ujedno najznačnije i najposjećenije kulturno-turističko odredište Beča, sa oko dva i po miliona posjetilaca godišnje. Zajedno sa parkom prostire se na oko 160 ha, a od 1996. godine je dio UNESCO-ove Svjetske baštine. Jedna od glavnih atrakcija parka je Zoološki vrt Schönbrunn na površini od 16 ha, najstariji zoološki vrt na svijetu, osnovan 1752. godine

José Raúl Capablanca

José Raúl Capablanca y Graupera bio je kubanski šahist i treći svjetski šahovski prvak. Pored šaha, bavio se i publicistikom. Autor je i nekoliko šahovskih knjiga, a od 1912. do 1915. izdaje šahovski magazin u Havani. U septembru 1913. Capablanca se zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova Kube. Njegova misija je bila da posjećuje glavne gradove Evrope i da, igrajući šah i pobjeđujući, proslavi Kubu. Od oktobra 1913. do marta 1914. odlazi u London, Pariz, Berlin, Varšavu, Rigu, Lenjingrad, Moskvu, Kijev i Beč. U ovim, ali i drugim gradovima demonstrirao je svoje zadivljujuće igranje simultanki, uvijek pred mnogo posmatrača. Igrao je 24 serije protiv nekih od najboljih majstora Evrope: Aljehin, Bernstein, Bogoljubov, Nimzovitsch, Réti, Tartakower i drugi. Decembra 1921. oženio se Glorijom Simoni Betancourt. Dobili su sina, José Raúla mlađeg (1923), i kćer Gloriju (1925).

Judd Trump

Judd Trump profesionalni je engleski snukeraš. Prije prelaska u profesionalce (2005) imao je dosta uspjeha na turnirima za mlađe uzraste. Zbog izrazito napadačkog stila igre postao je popularan među publikom. Svoj prvi rangirni turnir osvojio je 3. aprila 2011, pobijedivši Marka Selbyja u finalu China Opena (10–8). Nakon ovog uspjeha došao je i do finala Svjetskog prvenstva iste godine, u kojem ga je porazio John Higgins, a krajem godine osvojio je i UK Championship, savladavši u finalu Marka Allena (također 10–8). U novembru 2012, nakon ulaska u finale International Championshipa, na pet sedmica preuzeo je prvo mjesto na listi najboljih snukeraša od Marka Selbyja, nakon čega je Selby osvojio tri uzastopna turnira (dva rangirna) i vratio se na vrh, da bi ga Trump ponovo prestigao nakon Welsh Opena 2013.

U sezoni 2018/2019. osvojio je i Masters i Svjetsko prvenstvo, postavši 11. igrač u historiji koji je osvojio trostruku krunu, tj. tri najznačajnija snukerska turnira.

Konusni presjek

Konusni presjek predstavlja presjek konusa i proizvoljne ravni u prostoru. Postoje različiti slučajevi presjeka. Dijele se na:

Svaka kriva II stepana i prava u njenoj ravni mogu imati 2 zajedničke tačke. Te tačke mogu biti

Hiperbola je nedegenerisana kriva II stepena koju sijeće beskonačno daleka prava

Parabola je nedegenerisana kriva II stepena koju beskonačno daleka prava dodiruje u beskonačno dalekoj tački njene ose.

Elipsa je nedegenerisana kriva II stepena koja nema realnih tačaka na beskonačno dalekoj pravoj

Kupu II stepena možemo posmatrati kao skup pravi koji spajaju tačke neke nedegenerisane konike s jednom tačkom u konačnosti koja ne leži u ravni te konike. Istaknutu tačku nazivamo vrhom kupe, a spojnice tog vrha s tačkama konike izvodnicama kupe.

Valjak II stepena možemo posmatrati kao skup pravi koji spajaju tačke neke nedegenerisane konike s jednom beskonačno dalekom tačkom koja ne leži u ravni te konike. Te paralelne prave nazivamo izvodnicama valjka, a njihov beskonačno daleki presjek vrhom valjka.

Ako ravan prolazi vrhom kupe ili valjka II stepena presječna kriva je degenerisana konika. (Ravan paralelna s izvodnicama valjka prolazi njegovim beskonačno dalekim vrhom). Degenerisane konike koje mogu biti rezultat takvog sječenja su sljedeće:

Svaka ravan koja ne prolazi vrhom kupe II stepena sijeće tu kupu po nedegenerisanoj konici. Ta je konika:

Za razliku od kupe, na kojem uvijek postoje sva tri tipa nedegenerisanih konika, na valjku II stepena uvijek postoji samo jedan tip nedegenerisanih konika. Beskonačno daleka ravan prolazi beskonačno dalekim vrhom valjka i siječe ga u dvije izvodnice. Te izvodnice mogu biti:

Zavisno o tome kakav je njegov presjek s beskonačno dalekom ravni valjak II stepena je:

Ravan koja nije paralelna s izvodnicama valjka II stepena siječe:

U analitičkoj geometriji, konika se može definisati kao ravanska algebarska kriva II reda. Konike su značajne za mnoge oblasti:

Za konusne presjeke se definišu elementi konusnih presjeka:

Za sve konike, osim kruga, važi da postoji tačka koja se naziva žiža konike, i prava koja se naziva direktrisa takve da je odnos rastojanja proizvoljne tačke konike do žiže i direktrise konstantan.

Taj odnos se naziva ekscentricitetom konike i označava sa .

,
, gdje su i poluose konike.

(direktrisa) konstantna veličina.

Žiža kruga je ujedno i njegov centar, a direktrisa je beskonačno daleka prava.

Elipsa i hiperbola imaju dvije žiže odgovarajuće direktrise.

Parabola ima samo jednu žižu i jednu direktrisu.

Još jedna osobina zajednička za sve konike, osim parabole, je linearni ekscentricitet. Linearni ekscentricitet predstavlja udaljensost centra konike do njene žiže, ili jedne od žiža. Najčešće se označava sa .

Tetiva koja prolazi kroz žižu ili jednu od dvije žiže konike i paralelna je direktrisi naziva se latus rectum. Žižni (fokusni) parametar konike je rastojanje između žiže, ili jedne od žiža konike, i direktrise. Označava se sa .

Mark Selby

Mark Anthony Selby profesionalni je engleski snukeraš i bilijarist. Trostruki je svjetski prvak i trenutni svjetski broj 1.Profesionalnu karijeru počeo je s 15 godina (1998). Bio je finalist SP-a 2007. Nakon što je triput osvojio prestižni Masters (2008, 2010, 2013), zatim UK Championship (2012) i Svjetsko prvenstvo (2014) postao je deveti igrač koji je makar jednom pobijedio na turnirima koji čine tzv. trostruku krunu. Poznat je kao težak protivnik, ali i po uspješnosti u pravljenju brejkova; dosad je postigao više od 470 trocifrenih brejkova.Selby igra i bilijar i 2006. postao je svjetski prvak u "osmici".

Milanello

Sportski centar Milanello (ili samo Milanello) jeste trening-kamp italijanskog nogometnog kluba AC Milana. Sagrađen 1963, Milanello ima površinu od 160.000 m2, uključujući i borovu šumu i malo jezero. Nalazi se u provinciji Varese, između Carnaga, Cassana Magnaga i Cairatea, oko 40 km sjeverozapadno od Milana.

Milanello trenutno nije važan samo za AC Milan već i za cijeli nogometni sistem u Italiji. To je i bio cilj Andree Rizzolija, koji ga je odlučio sagraditi. Ovaj kamp često je koristio Italijanski nogometni savez za pripreme nacionalnih selekcija za važna takmičenja, kao, npr, za evropska prvenstva 1988, 1996. i 2000.

U kampu se nalazi 6 normalnih nogometnih terena, 1 s vještačkom travom (35 x 30 m), 1 natkriveni teren s vještačkom podlogom i mali teren nazvan "kafez" budući da je igralište okruženo zidom visine 2,3 m, a kao krov je postavljena ograda na visini od 2,5 m. Unutar "kafeza" igra nikad ne prestaje i lopta se stalno drži u pokretu kako bi se poboljšala brzina pokreta. Oko 1.200 m duga staza koja prolazi kroz šumu na različitim nadmorskim visinama koristi se tokom sezone za kondicijske trenige igrača (trčanje i biciklizam), kao i za oporavak povrijeđenih igrača. Glavna zgrada kompleksa je dvospratnica (plus podrum) u kojoj su smješteni uredi, sobe za igrače, soba za pres-konferencije, TV-soba, sala za sastanke, sala za bilijar, praonica veša, bar, kuhinja, 2 trpezarije, medicinski centar itd. Do glavne zgrade nalazi se "gostinjska zgrada", u kojoj živi i nekoliko igrača iz omladinskih timova. Ovi mladići, koji dolaze iz raznih dijelova Italije i inozemstva, idu u školu poput svih drugih tinejdžera, a popodne imaju treninge na terenu koji im bude učinjen dostupnim.

Maskota AC Milana također nosi ime Milanello.

Napoléon Bonaparte

Napoléon Bonaparte (ital. varijanta: Napoleone Buonaparte; 15. august 1769. - 5. maj 1821.) je bio francuski vojni i politički lider koji se istakao tokom Francuske revolucije gdje je vodio nekoliko uspješnih vojnih kampanja tokom Revolucionarnih ratova. Bio je car Francuske kao Napoleon I od 1804. do 1814. godine i ponovo 1815. godine. Dominirao je evropskim i svjetskim aferama više od deset godina dok je vodio Francusku protiv niza koalicija tokom Napoleonovih ratova. Pobijedio je u većini ovih ratova stvarajući ogromnu imperiju nad velikim dijelom kontinentalne Evrope do konačnog sloma 1815. godine. Često se smatra jednim od najvećih komandanata u historiji, a njegovi ratovi i kampanje se danas izučavaju na vojnim školama u cijelom svijetu. On je i dalje jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih političkih ličnosti u historiji. U civilnim poslovima, Napoleon je imao veliki dugoročni uticaj donoseći liberalne reforme u zemlje koje je osvojio, posebno u Holandiji, Švicarskoj i velikim dijelovima moderne Italije i Njemačke. Time je realizirao temeljnu liberalnu politiku u Francuskoj i zapadnoj Evropi. Njegovo trajno pravno dostignuće, Francuski građanski zakonik, je usvojen u raznim oblicima u četvrtini pravnih sistema u svijetu, od Japana do Kvebeka.

Rođen je na Korzici u relativno skromnoj porodici plemenitog toskanskog porijekla. Podržao je od početka Francusku revoluciju jer je pokušavao da proširi svoje ideale na Korzici, ali je prognan sa otoka 1793. godine. Dvije godine kasnije, spasio je francusku vladu od kolapsa pucajući na parisku rulju sa topovima. Zbog toga ga je Direktorij nagradio dajući mu komandu nad francuskom vojskom stacioniranoj u Italiji u 26. godini. Kada je započeo svoju prvu vojnu kampanju protiv Austrije i njenih italijanskih saveznika, postigao je niz odlučujućih pobjeda koje su postale poznate širom Evrope. Nakon poraza Saveznika, komandovao je vojnom ekspedicijom na Egipat 1798. godine zauzimajući Osmanlijsku pokrajinu nakon pobjede nad Memlucima. Nakon osvajanja Egipta pokrenuo je modernu egiptologiju nakon brojnih otkrića.

Nakon povratka iz Egipta, Napoleon je organizirao puć u novembru 1799. godine i postao prvi konzul Republike. Nakon još jedne pobjede nad Austrijom u bici kod Marenga 1800. godine osigurao je svoju političku moć. Uz pomoć Konkordata iz 1801. godine, obnovio je sve vjerske privilegije Katoličkoj crkvi zadržavajući zemlje koje su zaplijenjene tokom revolucije. Država je nastavila da imenuje biskupe kontrolišući crkvene finansije. Kako bi imao kontrolu nad Francuskom, Senat ga je proglasio carem Francuske 1804. godine stvorivši time Francusko carstvo. Nakon toga, Napoleon je razbio Treću koaliciju nakon odlučujuće pobjede kod Ulma 1805. godine, a historijskom pobjedom u bici kod Austerlitza došlo je do raspada Svetog rimskog carstva. Međutim, u oktobru 1805. godine uništena je francuska flota u bici kod Trafalgara, omogućavajući Britaniji da nametne pomorsku blokadu Francuskim obalama. Iz osvete, Napoleon je uspostavio Kontinentalni sistem 1806. godine prekinuvši kontinentalnu trgovinu sa Britanijom. Iste godine je Četvrta koalicija pokrenula rat protiv njega jer je Pruska postala zabrinuta rastućim francuskim utjecajem na kontinentu. Napoleon je razbio prusku vojsku u bitki kod Jene, a zatim je okrenuo svoju pažnju prema Rusiji koju pobjeđuje u junu 1807. godine kod Fridlanda prisiljavajući je da prihvati sporazum u Tilzitu.

Kako bi proširio Kontinentalni sistem, Napoleon je napao Pirinejsko poluostrvo i proglasio svog brata Josepha kraljem Španije 1808. godine, zbog čega su se španci i portugalci pobunili uz britansku pomoć. Španski rat za nezavisnost je trajao šest godina i bio je poznat po svojim brutalnim gerilskim borbama koji su kulminirali savezničkom pobjedom. Nakon toga, Austrija je sa svojom Petom koalicijom pokrenula još jedan napad na Francusku 1809. godine u kojem je Napoleon poražen u bici kod Vagrama. Do 1811. godine, Napoleon je stvorio imperiju od 70 miliona ljudi i imao političku dominaciju nad Evropom koja nije bila prisutna od dana Rimskog carstva. Ovaj status je imao zahvaljujući nizu saveza i porodičnih imenovanja. Stvorio je novu aristokratiju u Francuskoj nakon povratka plemića koji su bili prisiljeni na izgnanstvo tokom revolucije.

Tenzije zbog porasta poljskog nacionalizma i ekonomskih efekata Kontinentalnog sistema su doveli do ponovnog sukoba sa Rusijom. Kako bi sproveo svoju blokadu, Napoleon je pokrenuo invaziju na Rusiju u ljeto 1812. godine. Rezultat ove kampanje je katastrofalan kolaps francuske vojske zbog rasprostranjenog razaranja ruske zemlje i gradova. Nakon toga, Rusiji se 1813. godine pridružila Pruska i Austrija koje su stvorile Šestu koaliciju protiv Francuske. Haotične borbe u centralnoj Evropi su kulminirale porazom Napoleona u bici kod Leipziga u oktobru 1813. godine. Naredne godine, saveznici su napali Francusku i zarobili Pariz prisiljavajući Napoleona na abdikaciju u aprilu 1814. godine. Nakon egzila na ostrvo Elba, Bourboni su vraćeni na vlast, a Francuska je izgubila većinu teritorija koje je osvojila tokom revolucije. Međutim, Napoleon je pobjegao sa ostrva Elba u februaru 1815. godine i ponovo preuzeo kontrolu nad Francuskom. Saveznici su odgovorili formiranjem Sedme koalicije koja je porazila Napoleona u bici kod Waterlooa u junu 1815. godine. Kraljevska mornarica je tada osujetila njegov planirani bijeg u SAD u junu kada se predao britancima. Britanci su ga prognali na udaljeno ostrvo Sveta Helena u južnom Atlantiku. Njegova smrt 1821. godine u 51. godini života je primljena sa šokom i tugom širom Evrope. Godine 1840., milioni ljudi su svjedočili povratku njegovih posmrtnih ostataka u Pariz, gdje se i dalje nalaze u Les Invalidesu.

Nauru

Republika Nauru [næˈuː.ɹuː] je ostrvska država u Tihom okeanu nedaleko od ekvatora. Ova zemlja je najmanja izvanevropska država i najmanja svjetska republika, te jedina država na svijetu bez glavnog grada. Najbliže okolne države su Savezne Države Mikronezije na zapadu, Maršalova Ostrva na sjeveru, Kiribati na istoku i Solomonska ostrva na jugu.

Nakon hiljada godina vladavine naroda mikronezijskog i polinezijskog porijekla, ostrvo je kolonizirala Njemačka pred kraj 19. stoljeća, da bi poslije Prvog svjetskog rata potpao pod upravu Australije, Novog Zelanda i Ujedinjenog Kraljevstva. Nakon japanske okupacije tokom Drugog svjetskog rata, ponovno je uspostavljena uprava ovih triju zemalja. Nauru je nezavisnost stekao 1968. godine.

Kao ostrvo bogat fosfatima, glavna privredna aktivnost od 1907. godine bila je vađenje i izvoz ovog dobra. Iscrpljivanjem ovih rezervi, okoliš ostrva ostao je teško narušen, a bogatstvo države ubrzano se počelo smanjivati. Kako bi održala visoki standard života, vlada Naurua je kratko u 1990-ima od države stvorila porezni raj i središte za pranje novca. Od 2001. privreda se održava uz pomoć australijske vlade, koja od Naurua zauzvrat traži čuvanje tražitelja azila koji pokušavaju ući u Australiju.

Robert Jordan

Robert Jordan (Robert Džordan) (rođen 17. oktobra 1948. godine u Charleston, South Carolina, SAD; preminuo 16. septembra 2007. godine) je američki pisac.

Rođen je kao James Oliver Rigney, Jr., a pored pseudonima Robert Jordan, koristio je i pseudonim Reagan O'Neal, Jackson O'Reilly i Chang Lung. Naučio je da čita u četvrtoj godini uz pomoć svog dvanaestogodišnjeg brata. Diplomac je Citadele, Vojnog fakulteta South Carolina. Diplomirao je fiziku. Veliki je ljubitelj historije, a pisao je i kritike za pozorišta i balet. Uživa u sportovima na otvorenom, kao što su lov, ribolov i jedrenje. Obožava poker, šah, bilijar i sakupljanje lula.

Svoju karijeru pisca je započeo 1981. prvom knjigom trilogije o Felonima, a napisao je i osam knjiga o Konanu. Proslavio se pisanjem serijala Točak Vremena (The Wheel Of Time).

Nakon smrti Roberta Jordana, njegova supruga Hariet je odabrala pisca Brandona Sandersona da završi zadnju knjigu serijala Točak Vremena.

Ronnie O'Sullivan

Ronald Antonio "Ronnie" O'Sullivan, OBE, profesionalni je engleski snukeraš. Poznat je po brzoj igri, zbog čega je dobio nadimak The Rocket (Raketa). Petostruki je svjetski prvak (2001, 2004, 2008, 2012, 2013), a od turnirskih nagrada zaradio je više od 9,7 miliona funti, najviše od svih u historiji. Pet puta dolazio je na prvo mjesto liste najboljih snukeraša, osvojio je 33 rangirna turnira i nalazi se na 1. mjestu po broju ostvarenih trocifrenih brejkova. Postigao je i rekordnih 15 maksimalnih brejkova na profesionalnim turnirima.

Mnogi njegovi ljubitelji, kritičari i kolege snukeraši, uključujući i Hendryja i Stevea Davisa, smatraju ga prirodno najtalentiranijim igračem u historiji snukera. Također je bio uključen u nekoliko kontroverznih incidenata tokom karijere.

Snuker

Snuker (engleski: snooker) jest igra iz porodice bilijarskih igara. Igra se na stolu prekrivenom zelenom čohom (tačnije, posebnom vrstom čohe), koji ima šest rupa i koji je znatno veći od bilijarskog: dimenzije su mu 3,7 × 1,8 m (12 × 6 stopa). U igri se koriste štap i 22 kugle: bijela, zatim 15 crvenih (koje su manje i lakše od bilijarskih) te još šest tzv. obojenih, iste veličine kao i crvene. Svaka crvena kugla vrijedi jedan poen, a vrijednost obojenih iznosi (redom): žuta = dva poena, zelena = tri, smeđa = četiri, plava = pet, ružičasta = šest i crna = sedam. Igrač (ili tim) koji osvoji najviše poena u jednom segmentu partije (meča), a koji se naziva frejm (engleski: frame = "runda", "tura"), osvaja taj frejm. Partiju dobija igrač koji osvoji unaprijed određeni broj frejmova. Većina amaterskih dvoboja igra se na mali broj frejmova, dok profesionalci na najjačim turnirima igraju i do više desetaka frejmova. Finale svjetskog prvenstva sastoji se od maksimalno 35 frejmova (best of 35), što znači da je pobjednik igrač koji prvi osvoji 18 frejmova. Taj i slični mečevi igraju se tokom dva dana, u maksimalno četiri sesije (engleski: sessions).

Snuker, za koji se generalno smatra da su ga izumili britanski oficiri u Indiji, popularan je u mnogim zemljama engleskog govornog područja i zemljama Komonvelta, a najbolji profesionalni igrači ostvaruju višemilionske zarade (u funtama) tokom karijera. Također je popularan i u Kini i ta je popularnost u sve većem porastu.

Stephen Hendry

Stephen Gordon Hendry, MBE, profesionalni je škotski snukeraš. 1990. godine postao je (i do danas ostao) najmlađi svjetski prvak u snukeru. Nakon toga je još 6 puta bio svjetski prvak te sa 7 naslova drži rekord. Osim toga, bio je br. 1 na listi najboljih snukeraš 8 uzastopnih godina (od 1990. do 1998) i ponovo u sezoni 2006/2007. Također je vlasnik najviše rangirnih titula (36) i vodeći je po broju postignutih trocifrenih brejkova, u koje spada i 11 maksimalnih, po čemu dijeli 1. mjesto s Ronniejem O'Sullivanom.

Svjetsko prvenstvo u snukeru 2012.

Svjetsko prvenstvo u snukeru 2012. održano je od 21. aprila do 7. maja u Crucible Theatreu u Sheffieldu. To je bilo njegovo 75. izdanje i bilo je posljednji rangirni turnir u sezoni 2011/2012.

Ronnie O'Sullivan osvojio je svoju 4. titulu pobijedivši u finalu Alija Cartera 18-11. Titulu je branio John Higgins, ali ga je u 2. kolu porazio Stephen Hendry (4-13). Hendry je objavio povlačenje iz snukera nakon što ga je u sljedećem kolu deklasirao zemljak Stephen Maguire.11. aprila Robert Milkins postigao je 87. službeni maksimalni brejk u historiji u 4. kolu kvalifikacija protiv Xiao Guodonga. To mu je bio drugi maksimum u karijeri. 10 dana kasnije, prvog dana SP-a, Hendry je postigao i 88. službeni maksimum u meču protiv Stuarta Binghama. To mu je bio 11. maksimum u karijeri, a 3. u Crucibleu.

Svjetsko prvenstvo u snukeru 2013.

Svjetsko prvenstvo u snukeru 2013. održano je od 20. aprila do 6. maja u Crucible Theatreu u Sheffieldu. To je bilo njegovo 76. izdanje i posljednji rangirni turnir u sezoni 2012/2013. Ovo je prvi put da je Betfair bio sponzor prvenstva.Branilac titule bio je Ronnie O'Sullivan, koji je uspio zadržati titulu pobijedivši u finalu Barryja Hawkinsa 18-12. Time je postao treći igrač koji je odbranio titulu otkad se prvenstvo igra u Crucibleu (prije njega su to uradili Steve Davis i Stephen Hendry).

UK Championship 2012 (snuker)

UK Championship 2012. profesionalni je rangirni snukerski turnir koji je održan od 1. do 9. decembra 2012. u engleskom Yorku. To je bio 5. rangirni turnir u sezoni 2012/13.Prvi put u historiji snukera postignuta su 3 maksimalna brejka na jednom rangirnom turniru, iako na različitim lokacijama. Andy Hicks postigao je 147 u 2. kolu kvalifikacija, protiv Daniela Wellsa, što mu je prvi maksimum u karijeri. Samo dan kasnije Jack Lisowski napravio je istu stvar u 3. kolu kvalifikacija, protiv Chen Zhea. Treći maksimum na turniru, a svoj 7. u karijeri postigao je John Higgins u 1/8 finala protiv Marka Davisa.Titulu je branio Judd Trump, ali je iznenađujuće izgubio već u 1. kolu od Marka Joycea 5-6, iako je vodio 5-2.Mark Selby osvojio je svoj treći rangirni turnir u karijeri pobijedivši u finalu Shauna Murphyja 10-6. Ovo je bilo prvo sveenglesko finale još od 1992, kad je Jimmy White pobijedio Johna Parrotta 16-9.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.