Beskičmenjaci

Beskičmenjaci (Invertebrata ili Avertebrata) su životinje bez unutrašnjeg skeleta, kičmenice. Pripada im veliki broj vrsta i oko 97% svih životinja na našoj planeti čine upravo beskičmenjaci. U okviru ove grupe životinja najbrojniji, dominantni su zglavkari koji obuhvataju oko 70% svih poznatih vrsta životinja. Najveći broj vrsta među zglavkarima posjeduju insekti koji su dominantne životinje na planeti Zemlji, kako po broju vrsta tako i po brojnosti samih populacija. Osim insekata, oko polovina beskičmenjaka živi u moru.

Podjela

Tipovi beskičmenjaka se prema različitim kriterijima mogu grupisati i podjeliti. Tako ih je, prema složenosti, evolutivnoj naprednosti moguće razdvojiti u dvije velike grupe:

1. niže beskičmenjake kojima pripadaju :

2. više beskičmenjake.

Niži beskičmenjaci imaju neke zajedničke osobine:

  • uglavnom su morske životinje
  • tjelesne dimenzije su im male
  • nemaju tjelesnu duplju ili je prisutan pseudocelom

Viši beskičmenjaci su evolutivno napredniji pa su njihove osobine:

  • mogu da borave veći dio vremena izvan vode
  • većih su dimenzija
  • imaju celom, koji se smatra glavnim faktorom njihove evolutivne uspješnosti.

Također pogledajte

Grenlandsko more

Grenlandsko more jest morski bazen smješten između Grenlanda na zapadu, arhipelaga Svalbard na istoku, Framovog moreuza i Arktičkog okeana na sjeveru i Norveškog mora i Islanda na jugu. Zauzima površinu od 1.205.000 km2. Ponekad se smatra dijelom Arktičkog a ponekad i dijelom Atlantskog okeana i predstavlja vezu između ova dva okeana ali je, zbog leda, njegov sjeverni dio veoma rijetko otvoren za plovidbu.

Najveća izmjerena dubina Grenlandskog mora je 5600 metra, dok mu je prosječna dubina oko 1450 metara.

Grenlandsko more je gusto naseljeno nižim formama života sa dna lanca ishrane. Veliki beskičmenjaci, ribe, ptice i sisari (uključujući tuljane, kitove i delfine), svi se hrane manjim beskičmenjacima i malim organizmima.

Kičmenjaci

Kičmenjaci ili vertebrate (na latinskom, vertebrata) su životinjska bića koja pripadaju potplemenu hordata, posebno onih s kičmom ili kičmenim stubom. Kičmenjaci su se počeli razvijati prije nekih 530 miliona godina, za vrijeme kambrijuma. Kao najbrojnije potpleme hordata, kičmenjaci uključuju većinu životinja koje su poznate ljudskim bićima, poput riba, vodozemaca, reptila, ptica i sisara, među koje spadaju ljudi. Druga osobina ovog potplemena je mišićni sistem i centralni nervni sistem, koji je djelimično smješten u kičmi.

Koral

Korali (Anthozoa) su morske životinje. Žive kolonijalno u svim morima kako tropskim tako i polarnim. Kolonije mogu biti raznih veličina, od veoma malih pa do visine od nekoliko metara. Na pločastoj osnovi koralnog polipa nalaze se usta okružena prstenom pipaka. Suprotni dio je baza i dluži za pričvrščivanje korala za podlogu. Veličina im je od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara u prečniku. Jedan od najvećih korala je Fungia samostalan koral veličine 25 cm u prečniku.

Oni mogu biti:

sesilni pričvršćeni za podlogu

slabo pokretljivi polipiBoja im je različita: bijela crvena, žuta, plava, zelena, i ljubičasta, a dobijaju ih od prirodnih pigmenata. Neke alge žive u simbiozi sa koralima i daju im boju. Na površini korala suizrasline – pipci. Služe za odbranu ili se pomažu njima pri ishrani. Sadrže žarne ćelije – nematociste.

Probavni trakt ili sistem organa za varenje počinje ustima i ide u stomačnu šupljinu ,koja je podijeljena longitudinalnim membranama – mesentarije. One sadrže i reproduktivne ćelije.

Respiratorni sistem (sistem razmjene gasova) – razmjena gasova vrši se duž čitavog tijela korala.

Korali se hrane:

zooplanktonima

sitnim ribama

drugom hranom organskog porijeklaKorali koji učestvuju u građi koralnih sprudova hrane su noću i to zoonxanthellae.

Krv

Krv je cirkulatorno tkivo, koje se sastoji od tečne plazme i ćelija (crvene krvne ćelije, bijele krvne ćelije i trombociti). Medicinski termini, koji se vezuju za krv, često počinju sa hemo- ili hemato- (od grčke riječi "haima", što znači "krv").

Glavna uloga krvi je da dovodi kisik, glukozu i ostale konstitucijske elemente do tkiva, te da otkloni štetne produkte (kao što su ugljik dioksid i laktička kiselina). Krv omogućava da ćelije (leukociti, abnormalne ćelije tumora) i druge tvari (amino kiseline, lipidi, hormoni), budu razmijenjeni između tkiva i organa. Problemi sa nadoknadom krvi i cirkulacijom mogu dovesti do velikih poremećaja u tkivu.

Krvotok

Krvotok (cirkulacijski sistem, krvožilni sistem, kardiovaskularni sistem) je sistem organa koji prenosi tvari iz srca u ćelije, pomaže pri balansiranju tjelesne temperature i pH vrijednosti (dio homeostaze). Dok najprimitivnije vrste životinja nemaju krvožilni sistem, neki beskičmenjaci imaju otvoreni krvotok. Svi kičmenjaci imaju zatvoreni krvotok.

Mehkušci

Mehkušci (Mollusca) su koljeno s velikim brojem vrsta i oblika iz skupine beskičmenjaka koje se dijeli na devet razreda, od kojih je osam recentnih i jedan izumrli razred.

Na temelju savremenih istraživanja DNK, danas se mehkušci i neke druge skupine životinja svrstavaju u natkoljeno Lophotrochozoa. Danas na zemlji živi oko 50.000 vrsta mehkušaca, a u fosilnom obliku poznati su još iz razdoblja pretkambrija.

Nauka koja se bavi mehkušcima zove se malakologija (ili malakozoologija).

Mezozoa

Mezozoa je mala grupa beskičmenjaka morskih parazita. Jednostavne su građe i prema njoj mogu se svrstati između protozoa i metazoa.

Tijelo im je građeno od oko 20 do 30 ćelija smještenih u dva sloja. Unutrašnji sloj čine razbacane ćelije čija je funkcija reproduktivna. Drugi sloj ima funkciju varenja.

U ovu grupu ubrajaju se Dicyemida i Ortonectida.

Dicyemida žive u bubrezima glavonošaca

Dicyematupus para parazitira na hobotnici

Ortonektide manje su poznati i manje rasprostranjene. Parazitiraju na bodljokošcima: morski ježevi, morske zvijezde, nemertine, mekušci

Mnogoljušturaši

Mnogoljušturaši (također i hitoni ili polyplacophara) su manja grupa morskih mekušaca. Zadržali su neke osobine dalekih predaka.

Tijelo im je spljošteno i ovalno sa slabo izraženom glavom.

Ljuštura im se sastoji od 8 pokretno spojenih ploča. Nisu sasvim pokriveni plaštom . Plaštana duplja opkoljava životinju oko stopala. Glava nije odvojena od tijela. Nema oči a ni pipke. Na površini plašta su ćelije osjetljive na pipanje i na svjetlost. Obuhvataju oko 600 vrsta , a dužina im je od 1 cm do 30 cm.

Hrane se algama, koje pomoću svoje radule stružu sa stijene ili školjki.

Monoplacophora

Monoplacophora (oni koji imaju jednu ploču) je polifiletska klasa mekušaca sa ljušturom u obliku kape, koji žive na dnu dubokih mora. Živi predstavnici ove klase nisu bili poznati sve do 1952. godine; prije toga bili su poznati samo brojni fosili.

Mislilo se da su izumrle prije 350 miliona godina sve dok nije 1952. u dubini Pacifika blizu obale Kostarike otkriven Neopilina galetheae.

Ova vrsta posjeduje leđnu ljušturu sa šiljkom na prednjem dijelu. Sastoji se od tri dijela

vanjski dio od rožnog dijela

središnji i unutrašnji dio sadrže krečnjačke igle.Trbušni dio sastoji se od dugačkog stopala opkoljenog plaštenom šupljinom na kojoj se nalazi 5 - 6 pari škrga.

Na glavi su:

dva bočna nabora

dva mala pipka

dva para resastih pipakaPosjeduju i radularni mjehur. Na dubinama od 2500 - 6000 m muljevitog dna pacifičke obale pronađeno je od 1952. nekoliko vrsta neopilina.

Morski puževi

Morski puževi (Streptoneura, Prosobranchia), skoro uvijek imaju spiralnu ljušturu sa operkulumom (zatvaračem). To je rožna ploča na zadnjem dijelu stopala koja služi za uzatvaranje otvora ljušture kad se životinja povlači unutra. Ime im potiće od škrga (branchia), smještenih ispred srca

Prugasta mitra

Prugasta mitra je sredozemni endem puža, rasprostranjen uzduž istočne obale Jadrana od Cavtata do Rovinja, ali je vrlo rijedak. Najbrojniji su nalazi u području srednjeg Jadrana. Ovaj puž ima vretenastu kućicu. Veličina mu je oko 10 centimetara. Može se pronaći na dubini od 20 do 85 m. O njemu se veoma malo zna.

Radi svoje rijetkosti i ljepote kućice ovo je vrlo tražena vrsta. Stoga su i ovako rijetke populacije u posljednje vrijeme još više prorijeđene. Od 1994. godine prugasta mitra je zakonom zaštićena.

Puž bačvaš

Puž bačvaš (Tonna galea) živi pojedinačno ili u rijetkim grupama na mekanom i pjeskovitom ili muljevitom dnu, na dubini od 10 do 150 m. Kao što mu ime kaže, kućica ove vrste bačvastog je oblika, vrlo je velika i relativno krhka. Može narasti do 30 cm, pa je bačvaš jedan od najvećih puževa Jadrana. Hrani se bodljikašima i drugim mekušcima Iz pljuvačne žlijezde izlučuje 4%-tnu sumpornu kiselinu kojom otapa ljušture plijena.

Rasprostranjen je u Indo-Pacifiku, istočnom Atlantiku te cijelom Sredozemlju i Jadranskom moru. U Jadranu naseljava priobalna područja do 5 nautičkih milja udaljenosti od obale. U sjevernom dijelu Jadrana vrlo je rijedak. Najbrojnija naselja ove vrste zabilježena su u srednjedalmatinskim kanalima i zaljevima.

Zbog atraktivnog izgleda i svoje veličine često se izlovljava i prodaje kao suvenir. Stoga se njegove populacije posljednjih godina sve više prorjeđuju. Od 1994. godine puž bačvaš je zakonom strogo zaštićen.

Puževi

Puževi ili Gastropoda predstavljaju najveću grupu mekušaca. Imaju spiralnu ljušturu i uvijeno tijelo. Ova odlika nastaje u periodu embrionalnog razvitka. Nastaje kad se mekani dijelovi tijela uvijaju oko sebe za 1800 , škrge se pomjeraju sa zadnjeg dijela na prednji dio, a anus se otvara blizu glave.

Spužve

Porifera – spužve ili sunđeri – su vodeni organizni dimenzija od 1 cm do 1m. Žive u moru osim jedne porodice (Spongilidae) koja živi u vodama na kopnu. Ovo su najjednostavnije metazoea. Ćelije im ne mogu funkcionisati samostalno već samo usaglašeno iako se mogu iskidati i da od svakog iskidanog dijela nastane nova jedinka. Zbog ove osobine smatraju se jednostavnim metazoama. Tijelo im je specifično građeno. Pričvršćeni su za podlogu i hrane se pasivno. Mlade jedinke žive samostalno, pupaju i tako nastaju kolonije. Najprimitivnije vrste su i najsitnije vrste Rast i oblik spužve uslovljeni su prirodnom podloge za koju se spužva prihvata i brzinom strujanja vode i talasima.

Tetivska ćelija

Tetivske ćelije ili tenociti su ćelije tipa izduženih fibroblasta. Široko su rasprostrane u tetivnom tkivu kičmenjaka i beskičmenjaka.

Usta

Usta su u anatomiji formalni naziv za usnu šupljinu (lat. cavum oris), odnosno otvor kroz koji se mnoge životinje hrane i ispuštaju glasovne zvukove. To je ujedno i šupljina koja se nalazi na početku probavnog kanala, omeđena s vanjske strane usana, a s unutrašnje – grlom. Kod viših kičmenjaka sadrže jezik i zube. Ova šupljina je također poznat kao bukalna šupljina, od latinskog bucca (=obraz).Neka životinjska koljena, uključujući i kičmenjake, imaju kompletan probavni sistem, sa ustima na jednom kraju i anusom na drugom. Prema tome koji se otvor prije formira tokom ontogeneze usvojen je koristi kriterij za klasifikaciju životinja u protostome i deuterostome.

Zglavkari

Od svih beskičmenjaka zglavkari su postigli najviši evolucioni uspjeh. Poznato je oko milion vrsta. Žive na svim staništima: morska i slatka voda, kopno, vazduh.

Tijelo im je građeno od glave, grudi i trbuha. Svaki od ovih dijelova sastoji se od više dijelova. Evolucioni uspjeh zglavkara zasniva se na razvoju vanjskog kostura. On im omogučava zaštitu, a postojanje većeg broja zglobova veću pokretljivost. Ovaj kostur je krut pa predstavlja prepreku rastu, koja je prevaziđena odbacivanjem starog kostura i njegova zamjena novim. U ovom periodu životinje su ranjive i nesposobne da se zaštite.

Žarnjaci

Žarnjaci ili knidarije (lat. Cnidaria) su jedno od dva koljena Coelenterata (dupljari) (polipi i meduze). To su višećelijske životinje, koje imaju zrakastu (radijalnu) ili bilateralnu simetriju. Mjehurastog su oblika, a središnja duplja ima funkciju crijeva. Preko otvora ima vezu sa spoljašnjom sredinom, koji služi i za ulazak hrane i za izbacivanje nesvarenih otpadaka.Žarnjaci su se, geohronološki gledano, pojavili u kambriju, prije više od 500 miliona godina. Poznato je oko 9000 vrsta ovih životinja, koje uglavnom žive u moru. Dupljari se javljaju u dva oblika kao polipi i kao meduze.

Polipi su pričvsščeni za podlogu, kao što je slatkovodne obična (Hydra vulgaris) i zelena hidra (Hydra viridis). Meduze slobodno plutaju. Kod oba ova tipa životnog ciklusa, usta su uokvirena prstenom pipaka sa žarnim ćelijama - knidoblastima, koji služe za odbranu i za lov, paraliziranjem plijena. U svom biološkom razvoju, mnogi dupljari imaju smjenu oblika polipa i meduze.

Životinje

Životinje (latinski: Animalia) značajna su grupa organizama živog svijeta koji su svrstani u životinjsko carstvo. Općenito su to višećelijski organizmi koji sposobni da se kreću i prilagođavaju okolinskim uvjetima, te da se hrane drugim organizmima ili njihovim ostacima. Uvršteni su u domenu Eukariota.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.