Šintoizam

Šintoizam, u prijevodu put bogova/božji put. Japanska autohtona religija. Glavna djela šintoizma su Kojiki i Nihongi, a potiču iz 8 vijeka. Sama religija potiče iz prahistorije tako da se ne zna tko je njen osnivač. Prisutni su animizam, politeizam, šamanizam. Božanstva (kamiji) su dusi prirodnih sila. Od prabožanstava sestre i brata Izanami i Izanagi potekli su ostali bogovi; oni su stvorili zemlju bućkajući prvobitni okean nebeskim draguljskim kopljem i japanska ostrva na kojima je prvi vladar (Jimmu) bio unuk božice sunca Amaterasu, a daljni carevi su također bili njeni potomci. Dakle, carevi, kao i narodni heroji, imaju božansko porijeklo. Japanska riječ za cara, tennō znači "nebeski car". Tek se 1946. car Hirohito odrekao svog božanskog porijekla.

Gotovo svaka planina u Japanu ima svog boga. Najpoznatija i najupečatljivija planina Japana je planina Fuji, sveta planina Japanaca. Njena božica je Sengen-Sama. Svake godine u zoru hodočasnici se penju na planinu kako bi gledali izlazak sunca, a sama Fuji je česta inspiracija mnogobrojnim umjetnicima. Jedan od najpoznatijih šintoističkih hramova nalazi se na planini Fuji.

Šintoistička svetišta

Svetišta se grade u čast kamijima ili bivšim carevima. U sve se šintoističke vrtove ulazi kroz vrata koja se nazivaju torri. Torri razdvaja svetište od običnog svijeta izvan njega. Vrata mogu biti i dosta udaljena od centra. Ljudi odlaze u hram kako bi se sklonili od buke i pritiska svakodnevnog života. Katkad onde objese male molitve koje su napisali. Japanci često kupuju malene pločice, takozvane eme koje vješaju u hramovima ili svetišima. Eme su molbe za pomoć od kamija.

Šintoizam je glavna japanska religija, ali često su budistički hramovi sagrađeni unutar šintoističkih svetišta. Zen budisti izrađuju mirne vrtove kao mjesta za meditaciju. Umjesto raznobojnog cvijeća, tu je kamenje, pijesak i trava. Crtanje uzorka na pijesku samo za sebe može biti dobra meditacija.

Šintoistički festivali

Postoji bezbroj lokalnih festivala u Japanu jer skoro svaki hram/svetište ima svoj vlastiti festival. Većina se festivala održava jedanput godišnje i slavi događaje kao što su žetva, početak farmerske sezone ili obilježavaju historijske događaje. Festivali mogu trajati i nekoliko dana. Važan dio šintoističkih festivala su procesije. Kami (šintoistički bog) se nosi kroz ulice u mikoshiju (prenosnom svetištu), a nose ga posebno obučeni ljudi.

Pravila Šintoizma

Za razliku od ostalih religija, šintoizam nema neka određena moralna pravila kojih se vjernici moraju pridržavati. To je više religija okrenuta ritualima. Također uopće nije potrebno da se neko javno izjasni kao vjernik niti je primoran da vjeruje u šinto božanstva. Šintoizam ne propovjeda da je to jedina ispravna i istinita religija i da su druge lažne, a ni vjernici uopće nemaju ni vjerske obaveze. Jedino što karakteriše ovu religiju je macuri ili poklon božanstvu, kao i hanami („pogled na cvijeće“) festival. Macuri je uopšten naziv za festival poklonjen božanstvima, posebno boginji Amaterasu no Mikoto. Riječ „mikoto“ znači „njegova/njena Visost“, a upotrebljava se samo poslije imena bogova a rjeđe careva i velikih heroja.

Animizam

Animizam je jedno od prvih vjerovanja rašireno među plemenskim narodima. Smatra se primitivnim jer nema obreda, svetih knjiga, spisa ni osnivača. Animisti vjeruju u duhove, tj. da sve što postoji ima dušu (npr. drvo, stol...).

Animizam ne priznaje razdvajanje duše i tijela, duha i tvari. Zbog toga je njegova osnova vjerovanje da ljudske duše postoje u životinjama, biljkama i ostalim materijalnim objektima i da do nekog stepena utječu na samo njihovo postojanje. Također pretpostavljaju da sjedinjenje duha i tvari utječe na svakodnevni život.Na samom začetku animizma vjerovalo se da su duše jako slične ljudima, a tek kasnije, razvitkom neanimističkih religija, duše su izgubile svje materijalne karakteristike i postale spirtualne. Britanski antropolog Edward Burnett Tylor u djelu Primitivne kulture (1871) tvrdi da je ovaj vid religije prvi oblik religije na svijetu. Taylor je u ovoj knjizi prvi upotrijebio riječ animizam za "vjerovanje u duhove" (tj. mistične, natprirodne, neempirijske ili izmišljene pojmove).

Japanci

Japanci su narod nastanjen u Japanu na sjeverno-pacifičkim ostrvima Honshu, Hokkaido, Kyushu, Shikoku, i Okinawa. Na ostrvima živi preko 120.000.000 pripadnika ovog etno-lingvistički izoliranog naroda, ali oni su popisani u još 38 država. Najviše ih ima van Japana u: Sjedinjenim Državama (1.340.000), Južnoj Koreji (952.000), Brazilu (403.000), Peruu (129.000), i u ostalim državama po nekoliko desetaka hiljada; na Falklandskim ostrvima (20 pripadnika). Japanci su sebe i svoj jezik kroz historiju razvijali bez nekih uticaja sa strane, što ih po kulturi, običajima i jeziku čini različitima od ostalih grupa. Po vjeri oni su većinom mahayana-budisti (54%), nešto ih ima pokrštenih i oko 11% nereligioznih.

Martin Luther King Jr.

Martin Luther King Junior (Martin Luter King mlađi) (15. januar 1929 – 4. april 1968) se smarta inicijatorom i vođom borbe za ljudska prava američkih crnaca tokom 60-tih godina. Rođen je 15. januara 1929. godine u Atlanti, u saveznoj državi Džordžiji (Georgiji). Baka koja ga je obožavala te brat i sestra zvali su ga kratko M.L. Taj nadimak pratio ga je kroz cijelo djetinstvo. Ime je dobio po ocu. Otac mu je bio svećenik (kasnije i upravitelj banke) i samim tim zauzimao je važno mjesto u crnačkoj zajednici. Mladi Martin bio je bistar dječak, s pet godina učio je napamet odlomke iz Biblije. Martin junior krenuo je na koledž sa 15 godina, tri godine ranije nego što je slučaj s njegovim vršnjacima. Pohađao je Morehouse koledž u Atlanti, jednu od najboljih visokih škola za crnce u Sjedinjenim Državama. Godine 1948. kada mu je bilo 19 godina stekao je diplomu iz sociologije i krenuo na studij bogoštovlja u sjemenište Crozer u saveznoj državi Pensilvaniji (Pennsylvania). Diplomirao je kao najbolji u svome razredu, te je nastavio studij na Univerzitetu u Bostonu. Započeo je rad na doktoratu i upisao napredni tečaj iz teologije - studirajući hinduizam, šintoizam i islam, jednako kao i hrišćanstvo.

U Bostonu upoznaje i svoju buduću suprugu - Corettu Scott. I koja je kao i on porijeklom sa juga. Martinovo prvo mjesto služenja bilo je u baptističkoj crkvi na aveniji Dexter u Montgomeriju u saveznoj državi Alabami. U septembru 1954. godine kada se uselio u župni dvor crkve na aveniji Dexter bilo mu je tek 25 godina. U proljeće naredne godine stekao je doktorat teologije, a istog proljeća postaje otac. Rodila se Yolanda, prvo od četvero djece (Bunny, Dexter Scott, Martin III) Martina i Corette. Uvečer, 5. decembra 1955. nakon govora održanog u crkvi na aveniji Dexter, a kao uvod u bojkot autobusa zbog slučaja Rose Parks koja je odbila ustupiti svoje mjesto bijeloj putnici, Martin Luther King postat će medijski poznat.

Bio je jedan od vođa Marša na Washington 1963., kada je izrekao svoj govor naslovljen "I Have A Dream". Slušalo ga je 250.000 ljudi. Genijalni govornik, protivio se ratu u Vijetnamu.

Njegov govor ujedinio je crnce i započeo pokret za građanska prava američkih crnaca. Od tada pa nadalje rasisti su ga obasipali uvredljivim i prijetećim pismima i anonimni telefonski pozivima. Bacili su mu bombu u kuću, ali samo zahvaljujući sreći njegova porodica je preživjela. U svom bijesu, rasisti su spaliti crkvu na aveniji Dexter. Istovremeno policija je više puta bezrazložno pritvarala Matina. U januaru 1957. osnovana je Konferencija južnačkog hrišćanskog vodstva (SCLC), a Martin Luther King proglašen je predsjednikom. Godinu dana kasnije (1958) u New Yorku na promociji svoje knjige Korak prema slobodi, jedna duševno oboljela srednjovječna crkinja zarila mu je nož za otvaranje pisama u grudi. Iste godine podnosi ostavku u Baptističkoj crkvi avenije Dexter te s porodicom seli u Atlantu gdje je postao supastor, zajedno s ocem, u Eben-Haezerovoj baptističkoj crkvi. U oktobru 1964. godine prima Nobelovu nagradu za mir. Ubijen je 4. aprila 1968. hicem iz snajpera na balkonu hotelske sobe u Memphisu, u saveznoj državi Tennessee. Kada je ubijen imao je 39 godina. Sahrani Maritna Luthera Kinga Juniora prisustvovalo je preko 100.000 ljudi koji su mu došli odati posljednju počast. Na nadgrobnoj ploči njegova groba stoje riječi crnačke duhovne pjesme Napokon slobodan:

Free at last, free at last, thank God almighty I'm free at last (Napokon slobodan, napokon slobodan, hvala ti moćni Bože, napokon sam slobodan).

U decembru 1999. okončana je građanska parnica u kojoj je porodica King tužila Lloyda Jowersa koji je 1968. bio vlasnik restorana u zgradi odakle je pucano na Kinga. Sud je zaključio da Martin Luther King Juniro nije bio žrtva samotnog ubice Jamesa Earla Raya, kako se do sada tvrdilo nego žrtva šire zavjere. Porota je odredila odštetu, ali samo simboličnih 100 američkih dolara koliko je tražila porodica King od Jowersa. Naime, prije šest godina Jowers je izjavio kako je on nabavio oružje i za atentat unajmio Raya, a sve to po nalogu jednog mafijaškog šefa iz New Orleansa. Advokat Kingovih izjavio je da nije samo mafija stajala iza atentata, nego su mafiju unajmili neki moćni ljudi iz vrha vlasti.

Politeizam

Politeizam je vjerovanje u više bogova, odnosno mnogoboštvo. Starija je forma religije od monoteizma.

Politeizam je čest oblik vjerovanja kod drevnih civilizacija. Nastao je od primitivnog totemizma i animizma personifikacijom sila i pojava prirode. Visoko razvijene politeističke religije, a najviše grčka i rimska nazivaju se mitologijama. Danas gotovo da nema većih politeističkih religija, već postoje samo tradicionalna vjerovanja. Jedina veća politeistička religija je japanska vjera šintoizam, zasnovana na poštivanju prirode i predaka.

U Islamu kršćanstvu i judaizmu i većini drugih monoteističkih religija politeizam se smatra posljedicom odbacivanja vjere u istinitog jednog Boga, i njegova supstitucija nečim što je plod mašte, odnosno personifikacija sila i pojava prirode, od koje se otuđio, otuđenjem od Boga.

Voda

Voda je providna, bezbojna tekućina koja formira rijeke, jezera, okeane i kišu na Zemlji, i jedan je od osnovnih sastojaka svih živih bića. Kao hemijski spoj, molekule vode sadrže jedan atom kisika i dva atoma vodika, koji su spojeni kovalentnom vezom. Voda je tekućina pri standardnim uslovima temperature i pritiska, ali na Zemlji često se nalazi u svom čvrstom stanju, ledu, kao i u svom plinovitom stanju, vodenoj pari.

Voda prekriva 71% površine planete Zemlje Ona je nezamjenjiva za sve poznate oblike života. Na Zemlji, 96,5% vode se nalazi u morima i okeanima, 1,7% u podzemnim vodama, 1,7% u lednicima i vječnom ledu na Antarktiku i Grenlandu, mali postotak u drugim većim vodenim površinama i 0,001% u atmosferi kao vodena para, oblaci (formirani od čvrstih i tečnih vodenih čestica kondenziranih u zraku) i atmosferske padavine. Samo 2,5% vode na Zemlje otpada na slatke vode, a 98,8% slatke vode nalazi se zarobljeno u ledu ili u podzemnim vodama. Manje od 0,3% slatkih voda na Zemlji nalazi se u rijekama, slatkovodnim jezerima i atmosferi, a čak i manji postotak slatkih voda (0,003%) nalazi se sadržan u biološkim oblicima i vještačkim proizvodima.Voda na Zemlji se stalno kreće kroz ciklus isparavanja, transpiracije i evaporacije (evapotranspiracija), kondenzacije, padavina i otjecanja površinom, obično do mora ili okeana. Isparavanje i transpiranje doprinose količini padavina nad kopnom. Voda koja se koristi pri izračunu proizvodnje roba i usluga poznata je kao virtualna voda.

Voda ispravna i sigurna za piće je nezamjenjiva za ljudi i sva druga živa bića, čak iako im ona ne daje energiju ili organske hranjive materije. Pristup čistoj vodi za piće je poboljšan posljednjih nekoliko decenija u gotovo svim dijelovima svijeta, ali i pored toga još uvijek oko 1 milijarda ljudi nema pristup čistoj vodi a preko 2,5 milijarde ljudi nema pristup adekvatnom načinu zbrinjavanja otpadnih voda. Postoji jasna povezanost između pristupa čistoj vodi i bruto domaćem proizvodu po glavi stanovnika. Međutim, neki istraživači su procijenili da bi do 2025. više od polovine svjetskog stanovništva moglo biti suočeno sa problemima u vezi s vodom.Izvještaj, objavljen u novembru 2009. sugerira da bi do 2030. u nekim područjima u razvoju, potražnja za vodom mogla nadmašiti njenu ponudu za oko 50%. Voda igra vrlo važnu ulogu u svjetskoj ekonomiji, između ostalog kao otapalo za široki spektar hemijskih supstanci, te kao rashladno sredstvo za industrijske mašine i slično. Oko 70% slatkih voda ljudi koriste za poljoprivredu.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.